AC punjenje (izmjenična struja)

AC punjenje označava nadopunjavanje baterije električnog vozila izmjeničnom strujom koja se uzima izravno iz mreže ili iz namjenskog zidnog punjača (wallboxa). Budući da električna mreža isporučuje energiju kao izmjeničnu struju, dok baterija može pohraniti i otpuštati samo istosmjernu, izmjenična se struja mora pretvoriti u istosmjernu prije nego što uđe u bateriju. Kod AC punjenja ta se pretvorba odvija unutar samog vozila, što je ključno obilježje po kojem se ono razlikuje od brzog DC punjenja.

Za to je zadužen ugrađeni punjač, sklop energetske elektronike smješten u vozilu. On ispravlja dolaznu izmjeničnu struju, regulira napon i jakost te pod nadzorom sustava za upravljanje baterijom dovodi čistu istosmjernu struju do visokonaponske baterije. Upravo ugrađeni punjač određuje gornju granicu brzine punjenja: čak i ako mjesto napajanja može isporučiti više, automobil će prihvatiti samo onoliko koliko mu dopušta nazivna snaga punjača. Tipični ugrađeni punjači podnose između 7 kW na jednofaznom kućnom priključku te 11 ili 22 kW ondje gdje je dostupna trofazna struja, pri čemu je potonja u kontinentalnoj Europi češća nego u jednofaznim kućanstvima.

Zbog toga je AC punjenje po svojoj naravi sporije od brzog DC punjenja, no taj umjereni tempo dobro odgovara situacijama u kojima se primjenjuje. Punjenje kod kuće i na radnome mjestu obično traje više sati dok je automobil parkiran preko noći ili tijekom radnog dana, pa ima dovoljno vremena da se baterija potpuno napuni s 7 kW zidnog punjača. Većini vlasnika takav rutinski način pokriva najveći dio potreba za punjenjem, a da nikada ne posegnu za javnim brzim punjačem.

Sporija isporuka donosi i prednosti za samu bateriju. Niže struje punjenja stvaraju manje topline i blaže elektrokemijski opterećuju ćelije, što pomaže ograničiti dugoročno propadanje. Nadopunjavanje kod kuće izmjeničnom strujom stoga se smatra blažim za zdravlje baterije od redovitog DC punjenja velikom snagom, a uz to je i osjetno jeftinije: kućna struja košta manje od javnoga brzog punjenja, a ugradnja zidnog punjača daleko je povoljnija od skupog mrežnog priključka i opreme potrebnih za DC punjač.

U Europi se fizički spoj gotovo redovito ostvaruje preko Type 2 priključka, koji prenosi jednofaznu ili trofaznu izmjeničnu struju i postao je standardna utičnica na vozilu i kabelu. Isti ulaz često čini dio kombiniranog priključka koji prihvaća i istosmjernu struju.

AC punjenje dio je šireg sklopa povezanih pojmova: omogućuje ga ugrađeni punjač, isporučuje se preko Type 2 priključka, u sjevernoameričkoj se terminologiji obično opisuje kao Level 2 punjenje te se suprotstavlja brzom DC punjenju, koje zaobilazi ugrađeni punjač i istosmjernu struju dovodi izravno u bateriju.