Adaptivni tempomat (ACC)

Adaptivni tempomat, uobičajeno skraćen na ACC, razvojni je korak u odnosu na klasični tempomat jer dodaje svijest o prometu ispred vozila. Obični tempomat jednostavno održava odabranu brzinu, prisiljavajući vozača da ga isključi i zakoči kad god se pojavi sporije vozilo. ACC zadržava istu zadanu brzinu dok je cesta ispred slobodna, no samostalno popušta gas te, kad je tako opremljen, aktivira kočnice kako bi održao siguran razmak do vozila ispred, a zatim ponovno ubrzava do zadane brzine čim se put oslobodi. Postoji da bi smanjio neprekidno doziranje papučica pri vožnji autocestama i brzim cestama te da bi ublažio umor i prevelik prilazak koji pridonose sudarima.

Sustav prepoznaje promet ispred pomoću radara dugog dometa ugrađenog iza prednje maske ili znaka, prednje kamere ili kombinacije obojeg. Radar mjeri razmak i brzinu približavanja vozila ispred tako što mjeri vrijeme odbijenih radiovalova, dok kamera dodaje sposobnost prepoznavanja oblika vozila i oznaka na kolniku. Upravljačka jedinica uspoređuje izmjereni razmak s ciljanim vremenskim razmakom koji je zadao vozač, obično izraženim u stupnjevima od otprilike jedne do dvije sekunde, te kroz sustave upravljanja motorom i kočnicama upravlja gasom i, kad je potrebno, kočnicama kako bi održala taj razmak.

Za vozača to znači znatno opušteniju vožnju u tekućem prometu, pri čemu vozilo prati ono ispred na ujednačenom razmaku umjesto da neprestano traži korekcije brzine. Budući da sustav održava namjeran razmak praćenja, ujedno teži ublažavanju protoka prometa i smanjenju naglih kočenja koja šire zastoje. Praktičnost je stvarna, ali sigurnosna korist ovisi o tome da vozač ostane pozoran, jer je ACC zamišljen kao pomoć, a ne kao preuzimanje odgovornosti za vožnju.

Izvedbe se razlikuju po sposobnostima. Osnovni sustavi rade samo iznad najniže brzine, oko 30 kilometara na sat, i sami se isključuju ako promet uspori ispod tog praga. Naprednije inačice tipa stop-and-go ili za vožnju u koloni mogu zaustaviti vozilo do potpunog stajanja iza zaustavljenog vozila te ga ponovno pokrenuti, samostalno ili pritiskom papučice ili poluge, zbog čega su uistinu korisne u zastojima. Mnogi sustavi povezuju podatke s karte i kamere kako bi prilagodili brzinu zavojima i ograničenjima.

ACC ima ograničenja koja vrijedi razumjeti. Radar može teško tumačiti nepokretne predmete, pa neki sustavi možda neće reagirati na vozilo koje je već stajalo u trenutku prvog otkrivanja, a jaka kiša, snijeg ili prljav senzor mogu narušiti rad. Sustav također nema razumijevanja za poprečni promet ili pješake. ACC se najbolje shvaća kao jedan od temeljnih gradivnih elemenata asistencije razine 2: u kombinaciji s asistencijom za držanje u sredini trake daje uzdužni nadzor djelomične automatizacije s rukama na volanu, a djeluje uz automatsko kočenje u slučaju nužde i upozorenje na čeoni sudar unutar šireg paketa ADAS.