ADAS

ADAS, kratica od Advanced Driver Assistance Systems, krovni je pojam za elektroničke sustave koji podupiru vozača nadzirući okolinu, upozoravajući na opasnosti, pomažući u zadacima upravljanja te, u nekim slučajevima, intervenirajući radi sprječavanja ili ublažavanja sudara. Naziv obuhvaća široku i rastuću obitelj značajki, a ne neki pojedinačan uređaj, ujedinjenu ciljem smanjenja ljudske pogreške, koja je upletena u velikoj većini prometnih sudara. ADAS postoji jer senzori i procesori mogu neprekidno motriti cestu, reagirati brže od čovjeka te ostati otporni na ometanje i umor.

Ti sustavi opažaju okolinu kombinacijom različitih vrsta senzora, od kojih svaka ima komplementarne prednosti. Kamere čitaju oznake na kolniku, prometne znakove, pješake i oblik drugih vozila; radar mjeri razmak i brzinu objekata kroz mrak i loše vrijeme; ultrazvučni senzori obavljaju zadatke na malim udaljenostima poput parkiranja; a lidar, gdje je ugrađen, gradi preciznu trodimenzionalnu kartu okoline. Središnji procesor stapa te ulaze u suvislu sliku scene, a zatim odlučuje hoće li obavijestiti vozača, pomoći pri upravljanju ili samostalno djelovati kroz volan, gas i kočnice.

Značajke ADAS-a obuhvaćaju raspon razina intervencije. Na najblažem su kraju sustavi upozorenja, poput upozorenja na čeoni sudar, nadzora mrtvog kuta i upozorenja na napuštanje trake, koji upozoravaju vozača, ali radnju prepuštaju njemu. U sredini su funkcije pomoći poput adaptivnog tempomata, asistencije za držanje u traci i pomagala pri parkiranju, koje dijele nadzor s vozačem. Na najaktivnijem su kraju samostalne intervencije poput automatskog kočenja u slučaju nužde, koje može aktivirati kočnice bez vozačeva djelovanja kako bi izbjeglo ili ublažilo udar.

Određujuće ograničenje današnjeg ADAS-a jest to da pomaže vozaču, a ne da ga zamjenjuje. Prema široko korištenoj SAE klasifikaciji serijska vozila opremljena ADAS-om dosežu najviše razinu 2, u kojoj sustav može istodobno nadzirati upravljanje i brzinu pod nadzorom, ali vozač ostaje zakonski odgovoran te mora pratiti cestu i biti spreman trenutačno preuzeti vožnju. Sustave mogu zbuniti izblijedjele oznake, neuobičajene prepreke, bliještanje, jako nevrijeme ili prljav senzor, pa je pretjerano oslanjanje samo po sebi opasnost.

Pojedine se funkcije ADAS-a najbolje shvaćaju kao članovi povezanog paketa koji često dijeli senzore i računalnu snagu. Adaptivni tempomat i asistencija za držanje u traci zajedno daju djelomičnu automatizaciju razine 2; automatsko kočenje u slučaju nužde i upozorenje na čeoni sudar surađuju na izbjegavanju sudara; a pomoćni sustavi prosljeđuju informacije vozaču i jedni drugima. Razumijevanje ADAS-a kao nadređene kategorije razjašnjava kako su te imenovane značajke povezane i zašto njihova rastuća standardizacija, koju potiču sigurnosna tijela i programi sudarnih ispitivanja, postojano podiže osnovnu sigurnost novih vozila.