Zračni ovjes

Zračni ovjes sustav je koji težinu vozila oslanja na stupce komprimiranog zraka umjesto na čelične zavojne ili lisnate opruge uobičajene u klasičnim izvedbama. Svaku oprugu zamjenjuje savitljivi mijeh od gume i tekstila, ponekad zvan zračnom oprugom ili zračnim jastukom, koji se nalazi između šasije i ramena ovjesa. Mijenjanjem tlaka unutar tih mijehova sustav može mijenjati visinu vozila i efektivnu krutoću opruge, čime stječe sposobnosti kojima se nijedna nepromjenjiva čelična opruga ne može mjeriti.

Osnovni sklop čine električni kompresor, spremnik zraka, mreža ventila i cijevi te upravljačka jedinica koja nadzire osjetnike visine na svakom kutu. Kada upravljačka jedinica utvrdi da je neki kut propao — jer su dodani teret ili putnici, ili je karoserija jednostavno s vremenom pala — usmjerava komprimirani zrak u odgovarajući mijeh kako bi vratila zadanu visinu; za spuštanje karoserije zrak ispušta. Budući da se svaki kut regulira neovisno, vozilo se samo nivelira bez obzira na raspored tereta.

Upravo je to samoniveliranje glavna praktična prednost sustava. Vozilo koje vuče tešku prikolicu ili nosi pun prtljažnik na čeličnim bi oprugama propalo straga, čime bi se pokvario nagib svjetala i poremetilo vladanje cestom; zračni ovjes jednostavno napuše stražnje mijehove kako bi automobil zadržao ravan položaj. Mnogi sustavi vozaču dopuštaju i namjerno podizanje karoserije za neravne staze ili ležeće policajce, spuštanje pri brzinama na autocesti radi smanjenja aerodinamičkog otpora i bolje stabilnosti, te još dublje spuštanje radi lakšeg utovara ili ulaska putnika.

Uz prilagodljivost, zračne opruge obično pružaju izrazito glatku i mekanu vožnju. Progresivna narav komprimiranog zraka znači da opruga može biti mekana pri malim pobudama, a otvrdnjava kako se snažnije sabija, upijajući nepravilnosti kolnika koje bi linearna čelična opruga prenijela u kabinu. Zato je zračni ovjes čest na luksuznim limuzinama, velikim SUV-ovima i teškim gospodarskim vozilima, gdje su podjednako važni kvaliteta vožnje i raznolikost opterećenja.

Kompromisi se uglavnom tiču složenosti i trajnosti. Gumeni mijehovi s vremenom i uslijed izloženosti propadaju i pucaju te na kraju propuštaju; kompresor je opterećen i može pregorjeti, osobito ako neprestano kompenzira sitno propuštanje; a ventilski blokovi i osjetnici dodaju nove točke kvara. Popravci su zahtjevniji i skuplji od zamjene čelične opruge, a pokvareni sustav može ostaviti automobil nisko ili nesposobnim za samoniveliranje. Zračni se ovjes često kombinira s prilagodljivim prigušenjem kako bi se objedinili promjenjiva visina i krutoća, dok su prilagodljivi zračni ovjes i elektronički zračni ovjes komercijalne nadogradnje istoga temeljnog načela.