Sustav protiv blokiranja kotača, posvuda poznat kao ABS, sprječava blokiranje i proklizavanje kotača vozila pri naglom kočenju. Kada se kotač prestane okretati dok se automobil još kreće, guma gubi prianjanje i klizi, čime se zaustavni put produljuje i, što je presudno, vozaču oduzima sposobnost upravljanja. ABS postoji kako bi tijekom kočenja u nuždi kotače održao na granici prianjanja, tako da vozač zadrži nadzor nad smjerom, a gume nastave obavljati svoj posao usporavanja automobila. Riječ je o jednom od najvažnijih dosega aktivne sigurnosti u povijesti automobilizma, koji je danas obvezan na novim vozilima na većini tržišta.
Sustav radi na načelu osjetljivanja i prilagodbe tlaka. Nazubljeni prsten i senzor brzine na svakom kotaču više puta u sekundi javljaju brzinu vrtnje upravljačkoj jedinici ABS-a. Ako jedinica utvrdi da neki kotač usporava znatno brže od cijeloga automobila, što je znak da se sprema blokirati, ona zapovijeda hidrauličkom modulatoru da djeluje. Modulator sadrži elektromagnetske ventile i pumpu koji mogu trenutačno smanjiti, zadržati, a potom vratiti tlak kočione tekućine u kliještima pogođenoga kotača, otpuštajući ga taman toliko da se ponovno zavrti prije ponovnog kočenja. Taj se ciklus otpuštanja i ponovnog kočenja ponavlja više puta u sekundi, što vozač osjeća kao podrhtavanje papučice kočnice.
Glavna je prednost očuvana upravljivost. Budući da se kotači i dalje okreću umjesto da klize, gume zadržavaju bočno prianjanje, pa vozač može zaobići prepreku dok koči punom snagom, što je s posve blokiranim kotačima nemoguće. Na većini podloga ABS ujedno skraćuje zaustavni put, jer kotrljajuća guma blizu granice prianjanja usporava automobil učinkovitije od one koja klizi. Jednako je važno što ispravnu reakciju u nuždi čini intuitivnom: vozač jednostavno čvrsto pritisne papučicu i drži je, prepuštajući sustavu da kočenjem upravlja mnogo brže i preciznije nego što bi to mogao ijedan čovjek.
ABS ima i svojih osobitosti. Na rahlim podlogama poput šljunka, snijega ili dubokoga pijeska blokiran kotač pred sobom može nagomilati klin materijala koji zapravo skraćuje zaustavljanje, pa na takvim podlogama ABS može put neznatno produljiti iako čuva upravljivost, a taj se ustupak općenito smatra isplativim. Podrhtavanje papučice može uplašiti nevješta vozača da popusti pritisak, što je upravo pogrešna reakcija. Sustav ovisi i o ispravnim senzorima brzine kotača te o čistoj kočionoj tekućini, a kontrolna lampica ABS-a na instrument-ploči javlja kvar koji onesposobljava funkciju, no obično kočenje ostavlja netaknutim.
Trajna je važnost ABS-a u tome što je pružio sklopovsku i senzorsku osnovu na kojoj je izgrađen čitav naraštaj daljnjih sigurnosnih sustava. Njegove senzore brzine kotača i hidraulički modulator dijeli elektronička raspodjela sile kočenja, koja kočenje razdjeljuje među osovinama; pomoć pri kočenju, koja pojačava tlak pri naglom zaustavljanju; kontrola proklizavanja, koja obuzdava proklizavanje kotača pod opterećenjem; a iznad svega elektronička kontrola stabilnosti, koja selektivno koči pojedine kotače kako bi suzbila proklizavanje. ABS je stoga istodobno i ključan sigurnosni sustav sam po sebi i kamen temeljac suvremenoga upravljanja dinamikom vozila.
- Sprječava blokiranje kotača pri naglom kočenju
- Omogućuje vozaču da upravlja dok snažno koči
- Prilagođava tlak kočenja brže od bilo kojega čovjeka
- Temelj za EBD, pomoć pri kočenju i kontrolu stabilnosti