Aktivna kontrola skretanja (AYC)

Aktivna kontrola skretanja, skraćeno AYC, Mitsubishijev je sustav vektoriranja okretnog momenta, najpoznatiji po ugradnji u relijem nadahnute limuzine Lancer Evolution visokih performansi. Svrha mu je izoštriti odziv automobila u zavoju aktivnom promjenom koliko se okretnog momenta šalje na svaki od stražnjih kotača, potičući automobil da se uvije u zavoj i suzbijajući prirodnu sklonost brze limuzine s pogonom na sve kotače da gura prema van, odnosno da podupravlja. Bio je to prekretnički sustav, među prvim serijskim primjenama pravog vektoriranja okretnog momenta, koji je Evolutionu dao prepoznatljivu okretnost koja je pomogla oblikovati ugled automobila.

Naziv se odnosi na skretanje (yaw), rotaciju vozila oko njegove uspravne osi, upravo ono gibanje kojim automobil prolazi zavoj. AYC tim skretanjem namjerno upravlja. U stražnji diferencijal ugrađen je sklop hidraulički aktivirane spojke kojim upravlja elektronička jedinica što očitava kut upravljača, gas, bočno ubrzanje, brzinu skretanja i brzine pojedinih kotača. Na temelju tih ulaznih podataka upravljačka jedinica može u stvarnom vremenu, dok automobil prolazi zavoj, na vanjski stražnji kotač poslati više momenta, a na unutarnji manje, ili obrnuto.

Učinak jačeg pogona vanjskog stražnjeg kotača u odnosu na unutarnji jest stvaranje zakretnog momenta, momenta skretanja, koji pomaže zaokrenuti automobil u zavoj u smjeru u kojem vozač želi ići. U praksi to znači da se prednji dio spremnije uvlači, automobil slijedi namjeravanu liniju uz manje napora na upravljaču, a kronično podupravljanje koje muči snažne automobile s pogonom na sve kotače znatno je smanjeno. Vozač osjeća automobil koji oštro ulazi u zavoj i može prenijeti snagu na izlazu iz zavoja bez guranja prema van.

AYC se razvijao kroz uzastopne generacije Evolutiona, počevši kao sustav koji je okretni moment ponajprije preraspodjeljivao s jedne na drugu stranu, a kasnije prerastao u sofisticiraniji Super AYC, koji je koristio planetni diferencijal sposoban prenijeti veći udio momenta i djelovati odlučnije. Obično je bio povezan s ostalom elektronikom podvozja automobila, uključujući aktivni središnji diferencijal te sustave stabilnosti i prionjivosti zasnovane na kočenju, kako bi se upravljalo raspodjelom pogona naprijed-natrag te po stražnjoj osovini.

Uza svu svoju briljantnost, AYC je bio složen i specijaliziran dio sklopovlja. Hidraulička aktivacija i namjenski diferencijal povećavali su trošak, težinu i zahtjeve za održavanjem, a sustav je bio krasna značajka, a ne nešto namijenjeno običnim automobilima. Njegovo je usklađivanje bilo fino podešeno relijskom karakteru Evolutiona i dio je onoga što je taj automobil činilo posebnim.

Povijesno se AYC smatra utjecajnim pretečom sustava vektoriranja okretnog momenta danas uobičajenih kod automobila visokih performansi, ostvarenih bilo diferencijalima sa spojkom, stražnjim pogonskim jedinicama s dvije spojke ili selektivnim kočenjem. Usko je povezan sa širim konceptom vektoriranja okretnog momenta, s pojmom skretanja kojim tako izravno upravlja, s elektroničkom kontrolom stabilnosti koja skretanjem upravlja kočenjem te s diferencijalom ograničenog proklizavanja čije koristi za prionjivost proširuje aktivnom inteligencijom.