Ograničivači sile pojasa

Ograničivači sile pojasa, koji se nazivaju i ograničivačima opterećenja, značajka su pasivne sigurnosti koja dopušta sigurnosnom pojasu da kontrolirano popusti za određenu vrijednost pod ekstremnim opterećenjima u sudaru, smanjujući najveću silu kojom pojas djeluje na tijelo putnika. Rješavaju paradoks u oblikovanju zaštitnih sustava: pojas dovoljno jak da zaustavi tijelo u teškom sudaru može, zaustavljajući ga prenaglo, sam prouzročiti ozljede prsnoga koša i rebara. Ograničivač sile namjerno uvodi mali, odmjereni iznos popuštanja kako bi pojas zaustavio putnika čvrsto, ali ne tako silovito da sama zaštitna naprava postane izvor ozljede.

Najčešće korišteni mehanizam jest torzijska šipka ugrađena u zatezač pojasa. U uobičajenoj vožnji, pa i u manjim nezgodama, zatezač drži pojas sigurno. No kada sile u sudaru premaše projektirani prag, torzijska se šipka počinje uvijati, dopuštajući kolutu da se malo zaokrene i kontrolirano otpusti nekoliko centimetara trake. Dok se šipka deformira, ona apsorbira energiju i ograničava silu prenesenu pojasom otprilike na vrijednost praga, pa se opterećenje na prsa drži ispod točke na kojoj postaje vjerojatna ozbiljna ozljeda od pojasa. Neke izvedbe koriste više stupnjeva ili progresivno ograničavanje, dajući višu početnu silu praćenu nižom, ili prilagođavaju granicu veličini putnika.

Korist za putnika jest znatno smanjenje rizika od prijeloma rebara, ozljeda prsne kosti i oštećenja organa prsnoga koša, koji su među češćim posljedicama opterećenja pojasom u čeonim sudarima. Raspodjelom usporenja na nešto dulje vrijeme i put, ograničivač snižava vršak sile koji tijelo doživi u trenutku najveće žestine sudara.

Ograničivači sile ne djeluju izolirano; usklađeni su da rade kao jedan element cjelovitog zaštitnog sustava. Predzatezač najprije ukloni zazor i čvrsto privuče putnika uz sjedalo na samom početku udara, preuzimajući početnu energiju. Čeoni zračni jastuk zatim se aktivira da ublaži glavu i gornji dio tijela. Ograničivač sile podešen je tako da nježno preda putnika u jastuk koji se napuhuje, kako bi pojas popustio za točno onaj iznos potreban da tijelo nalegne na jastuk, a ne da bude bačeno u njega ili prekruto zadržano iza njega. Predzatezač, ograničivač i jastuk stoga su projektirani zajedno, s usklađenim trenucima djelovanja i razinama sile.

Budući da njihovo djelovanje ovisi o tom pažljivom usklađivanju, ograničivači sile tvornički su prilagođeni određenom vozilu i sjedećem položaju te ih korisnik ne može podešavati. Kao i ostatak zaštitne opreme, zatezač i njegova torzijska šipka jednokratni su u teškom sudaru i čine dio sklopa koji treba pregledati i zamijeniti nakon sudara u kojem su pojasevi obavili svoj posao. Nadopunjuju druga poboljšanja pojasa poput podesive visine ramenog dijela i naprednih zaštitnih strategija u suvremenim vozilima.