Pomoć pri kočenju (BA)

Pomoć pri kočenju sigurnosni je sustav koji prepoznaje da vozač pokušava naglo zaustaviti vozilo te automatski pojačava silu kočenja do najveće moguće mjere, nadoknađujući dobro dokumentiranu ljudsku slabost. Istraživanja provedena tijekom razvoja sustava pokazala su da, suočeni s iznenadnom opasnošću, vozači u pravilu brzo prebace stopalo na papučicu kočnice, ali je ne pritisnu dovoljno snažno da iskoriste puni potencijal zaustavljanja vozila. Prepoznavanjem panike i dodavanjem sile koja nedostaje, pomoć pri kočenju neodlučno zaustavljanje pretvara u zaustavljanje punom snagom, čime se zaustavni put često skraćuje za nekoliko metara.

Sustav radi tako da nadzire način na koji vozač upravlja papučicom kočnice, prije svega brzinu i silu kojom je pritišće. Brz i snažan početni pritisak na papučicu tumači se kao opasnost, a ne kao uobičajeno usporavanje. Klasične izvedbe s vakuumskim pojačalom potom putem elektromagnetskog ventila i osjetljivije membrane u pojačalu kočnice pojačavaju ulaznu silu, dok suvremene elektroničke i hidrauličke izvedbe gotovo trenutačno nalažu kočnom sustavu da razvije puni tlak. Pritom se to događa i ako vozač malo popusti pritisak, jer sustav zadržava najveću silu kočenja sve dok papučica ne bude jasno otpuštena.

Za vozača se korist pojavljuje upravo u najkritičnijim trenucima. Razlika između snažnog i potpunog kočenja može odlučiti hoće li se vozilo zaustaviti ispred prepreke ili udariti u nju, a pri većim brzinama može znatno smanjiti energiju udara. Budući da sustav reagira u tisućinkama sekunde i uklanja potrebu da vozač pod stresom svjesno odmjerava silu, dosljedno postiže kraći zaustavni put nego što ga vozač ostvaruje bez pomoći.

Pomoć pri kočenju ne djeluje samostalno, nego je dio cjelovite arhitekture kočenja. Surađuje sa sustavom protiv blokiranja kotača (ABS), koji sprječava blokiranje kotača pod visokim tlakom koji ovaj sustav nalaže, omogućujući vozaču da zadrži upravljivost i pri kočenju na granici. Preklapa se i s elektroničkom kontrolom stabilnosti te elektroničkom raspodjelom sile kočenja, a u mnogim vozilima čini temelj na kojemu se gradi automatsko kočenje u nuždi, jer se oba oslanjaju na sposobnost da se po potrebi razvije puna sila kočenja.

Vrijedi spomenuti i ograničenja sustava. On može pomoći samo pri zaustavljanju koje je vozač već započeo, pa ne nudi ništa ako vozač uopće ne zakoči, što je upravo praznina koju popunjava automatsko kočenje u nuždi. Njegova učinkovitost i dalje ovisi o raspoloživom prianjanju guma i stanju kolnika te ne može prkositi zakonima fizike na ledu ili na vodenom sloju. Ipak, kao jednostavna, zrela i danas gotovo sveprisutna značajka, pomoć pri kočenju ostaje jedan od cjenovno najisplativijih doprinosa sigurnosti putnika i pješaka.