Deaktivacija cilindara

Deaktivacija cilindara tehnologija je uštede goriva koja privremeno isključuje dio motora kad puna snaga nije potrebna, a uspavane cilindre vraća u život čim vozač zatraži ubrzanje. Cilj je premostiti dugotrajni kompromis između dovoljnog broja cilindara za snažne performanse i potrošnje koju ti cilindri stvaraju kad jedva da su potrebni, primjerice pri laganoj vožnji ustaljenom brzinom. Ponekad se nudi pod nazivima poput Active Fuel Management, Multi-Displacement System ili Active Cylinder Technology.

Neučinkovitost koju rješava jesu gubici punjenja prigušenoga benzinskog motora. Pri malom opterećenju zaklopka snage gotovo je zatvorena pa svaki cilindar mora s naporom usisavati zrak kroz to suženje, trošeći energiju pri svakom usisnom taktu. Isključi li se, primjerice, četiri cilindra V8 motora, preostala četiri moraju raditi jače kako bi dala istu snagu, što znači da se njihova zaklopka više otvara, a gubici punjenja padaju. Svaki radni cilindar tada radi bliže svom učinkovitom području, pa ukupna potrošnja goriva u stvarnoj vožnji može pasti za nekoliko posto.

Mehanički se deaktivacija postiže zaustavljanjem i ubrizgavanja goriva i rada ventila na odabranim cilindrima. Upravljačka jedinica motora prekida rad brizgaljki i, što je presudno, deaktivira posebne hidrauličke podizače ili preklopive klackalice tako da usisni i ispušni ventili ostaju zatvoreni. Sa zatvorenim ventilima zarobljeni zrak djeluje poput plinske opruge, upija energiju pri sabijanju i većinu je vraća pri širenju, pa se deaktivirani cilindar kotrlja uz najmanji mogući gubitak, umjesto da prepumpava zrak. Prijelaz se odvija u nekoliko desetaka milisekundi i usklađen je s točno određenim trenucima ciklusa, tako da vozač ne osjeti ništa osim neprimjetne promjene.

Zamisao nije nova; rani pokušaji poput Cadillaca V8-6-4 s početka 1980-ih bili su podbacili zbog spore tadašnje elektronike i stekli loš glas. Suvremeno upravljanje motorom i brzodjelujući elektromagnetski ventili učinili su je pouzdanom i uglađenom te se danas pojavljuje u cijelom rasponu, od velikih američkih V8 motora koji voze na četiri cilindra do kompaktnih prednabijenih benzinskih četverki koje pri malom opterećenju padaju na dva, pa i u 'kotrljajućim' shemama koje izmjenjuju koji cilindri miruju radi ravnomjernog trošenja i zagrijavanja.

Glavni inženjerski izazovi jesu vibracije i uglađenost rada, jer rad na manjem broju cilindara može unijeti grublje razmake paljenja i rezonancije; proizvođači se tomu suprotstavljaju aktivnim nosačima motora, mjerama uravnoteženja i poništavanjem buke putem audiosustava. Postoje i bojazni zbog neravnomjernog toplinskog opterećenja i podmazivanja cilindara koji miruju. Tehnologija djeluje usporedno s drugim mjerama štednje poput Start-Stop sustava, a po zamisli se natječe s jednostavnim ugrađivanjem manjega, smanjenog prednabijenog motora koji sličnu ekonomičnost postiže već svojom izvedbom.