Električni servoupravljač (EPS)

Električni servoupravljač, ili EPS, sustav je pomoći pri upravljanju koji koristi elektromotor umjesto hidrauličke pumpe pogonjene motorom kako bi smanjio napor potreban da vozač okrene upravljač. Postao je standardna izvedba na suvremenim automobilima, potisnuvši hidrauličke sustave koji su prevladavali desetljećima. Tu su promjenu pokrenuli zahtjevi za boljom potrošnjom goriva, jednostavnijim smještajem i, prije svega, sposobnošću integriranja upravljanja u elektroničke sustave pomoći vozaču i automatiziranu vožnju koje kupci sve više očekuju.

U sustavu EPS-a senzori mjere okretni moment koji vozač primjenjuje na upravljaču i kut zakreta te te podatke prosljeđuju elektroničkoj upravljačkoj jedinici. Jedinica izračunava koliko je pomoći potrebno i nalaže elektromotoru da je pruži. Pomoć motora primjenjuje se ili na upravljačku osovinu, u sustavima s potporom na stupu uobičajenima na manjim automobilima, ili izravno na upravljačku letvu putem zupčanika, u snažnijim izvedbama s potporom na letvi koje se koriste na težim i izvedbeno usmjerenim vozilima. Poznati mehanizam zupčanika i letve i dalje pretvara taj napor u bočno gibanje koje zakreće kotače.

Prednost u učinkovitosti znatna je. Hidraulička pumpa pogoni se remenom pa stoga neprekidno troši snagu motora, čak i kad vozilo vozi ravno i kad pomoć nije potrebna. Elektromotor, za razliku od toga, troši energiju samo u trenucima kada vozač zaista okreće upravljač, čime se potrošnja goriva smanjuje za malu, ali vrijednu mjeru te se smanjuje parazitsko opterećenje motora. Time se ujedno potpuno uklanja hidraulički krug, pa nema pumpe, nema visokotlačnih crijeva ni tekućine koja bi mogla curiti, koju bi trebalo nadolijevati ili mijenjati, što snižava troškove održavanja i uklanja jednu kategoriju kvarova i onečišćenja.

Budući da pomoću upravlja softver, EPS se može podesiti mnogo fleksibilnije od hidrauličkog sustava. Razina pomoći može se mijenjati s brzinom vožnje, laka i jednostavna pri parkiranju, čvršća i sigurnija pri brzini na autocesti, a mnogi automobili nude i biranje načina upravljanja. Što je još važnije, isti elektromotor koji pomaže vozaču može i sam, po vlastitoj naredbi, zakretati upravljač, što omogućuje suvremene funkcije pomoći vozaču: pomoć pri zadržavanju u traku koja automobil nježno vraća unutar oznaka, centriranje u traku te sustave automatskog parkiranja koji upravljaju vozilom u parkirno mjesto dok vozač upravlja papučicama ili samo nadzire.

Tehnologija nije bez kompromisa i nijansi. Rani sustavi EPS-a katkad su bili kritizirani zbog pomalo umjetnog, mlitavog osjeta jer je bogatu povratnu informaciju tekućine pod tlakom trebalo elektronički oponašati, premda se kalibracija znatno poboljšala. EPS ovisi i o električnom napajanju i elektronici vozila, pa kvar može onemogućiti pomoć, ostavljajući upravljanje teškim, ali i dalje mehanički povezanim i upravljivim. Kao razvoj klasičnog servoupravljača i preduvjet za funkcije poput upravljanja svim kotačima, EPS je postao temeljni gradivni element podvozja suvremenog automobila i njegova kretanja prema automatizaciji.