Električno vozilo (EV)

Električno vozilo širok je krovni pojam za svaki cestovni automobil koji za pogon, u cijelosti ili djelomično, koristi jedan ili više elektromotora. Ne određuje ga način na koji vozilo pohranjuje ili proizvodi energiju, nego činjenica da električni stroj barem dio vremena pokreće kotače. To je namjerno široka kategorija koja obuhvaća vozila u rasponu od klasičnog benzinskog automobila sa skromnom baterijskom potporom sve do automobila bez motora, bez spremnika goriva i bez ikakve ispušne cijevi.

U svakodnevnom govoru, međutim, pojam se suzio. Kada danas većina ljudi kaže električno vozilo ili EV, misli na baterijsko električno vozilo: automobil koji pokreće isključivo velika punjiva baterija, a koji se za nadopunu priključuje na mrežu ili punionicu te iz njega ne izlazi nikakva emisija. Ta je razgovorna uporaba toliko raširena da se tehnički šire značenje često mora posebno objasniti, pa se industrija oslanja na preciznije podkategorije kada je važna točnost.

Te podkategorije tvore jasnu obitelj. Baterijsko električno vozilo (BEV) čisti je oblik i vozi samo na pohranjenu električnu energiju. Plug-in hibrid (PHEV) nosi i upotrebljivu bateriju koja se može puniti iz mreže i motor s unutarnjim izgaranjem, čime se omogućuje znatan domet samo na struju uz benzinsku potporu za dulja putovanja. Klasičan hibrid (HEV) povezuje motor s malom samopunjivom baterijom koja se nikada ne priključuje na mrežu. Vozilo na gorivne ćelije (FCEV) vlastitu električnu energiju proizvodi u vozilu iz vodika. Sva četiri ispravno se nazivaju električnim vozilima jer im kotače vrti elektromotor.

Ono što povezuje tu inače raznoliku skupinu jest sam karakter pogona. Ma odakle dolazila električna energija, elektromotor isporučuje snagu glatko, tiho i s punim okretnim momentom dostupnim trenutačno, bez promjena stupnjeva prijenosa, vibracija i zastoja svojstvenih čisto mehaničkom pogonu. Ta zajednička profinjenost, uz visoku učinkovitost električnog pogona, zajednička je nit koja opravdava svrstavanje tako različitih strojeva pod jedan naziv.

Razlika je važna u praksi jer se kategorije uvelike razlikuju u načinu opskrbe energijom, troškovima vožnje i emisijama koje stvaraju. BEV-u treba infrastruktura za punjenje, ali ne stvara nikakve emisije iz ispuha; PHEV nudi fleksibilnost, no svoje prednosti pruža samo ako se redovito puni; HEV poboljšava potrošnju bez ikakve promjene navika opskrbe gorivom; FCEV se dopunjuje u nekoliko minuta, ali ovisi o rijetkoj mreži vodikovih punionica. Razumijevanje toga da je EV nadređeni pojam, a da su BEV, PHEV, HEV i FCEV njegova zasebna djeca, ključno je za snalaženje na tržištu i usporedbu vozila na ravnopravnoj osnovi.