Euro 6

Euro 6 norma je Europske unije o ispušnim emisijama koja određuje najveće količine štetnih onečišćivača što ih novi automobil smije zakonito ispustiti, i predstavlja najstrožu razinu u regulatornom nizu koji je započeo s normom Euro 1 1992. godine. Stupila je na snagu za nove homologacije tipa u rujnu 2014., a za sva novoregistrirana vozila u rujnu 2015., postupno se pooštravajući kroz podstupnjeve poput Euro 6b, 6c, 6d-TEMP i 6d. Norma postoji radi zaštite kakvoće zraka i javnoga zdravlja, ciljajući onečišćivače povezane s dišnim bolestima, smogom i ekološkom štetom u gusto naseljenim gradskim sredinama.

Propis postavlja konkretne brojčane gornje granice, mjerene u miligramima ili gramima po kilometru, za nekoliko onečišćivača: dušikove okside (NOx), čvrste čestice (i po masi i, za mnoge motore, po broju čestica), ugljikov monoksid i nesagorjele ugljikovodike. Najznačajnija je promjena pogodila dizelske motore, kojima su dopuštene emisije NOx srezane na 80 mg/km, čime je granica iz norme Euro 5 otprilike prepolovljena i dizelaši su mnogo približeni vrijednostima koje se traže od benzinaca. Taj je jedini zahtjev preoblikovao konstruiranje dizela diljem industrije.

Dosezanje tih granica prisililo je proizvođače da ugrade sofisticiranu opremu za naknadnu obradu ispuha. Dizelski su automobili masovno prihvatili selektivnu katalitičku redukciju (SCR), koja u ispuh ubrizgava otopinu uree poznatu pod nazivom AdBlue kako bi NOx kemijski pretvorila u bezopasan dušik i vodu. Filtri čestica za dizel postali su sveprisutni, a recirkulacija ispušnih plinova usavršena je radi suzbijanja nastanka NOx tijekom izgaranja. Mnogi benzinski motori s izravnim ubrizgavanjem kasnije su dobili filtre čestica za benzin kako bi udovoljili pooštrenim granicama broja čestica.

Obilježje kasnijih stupnjeva bilo je uvođenje mjerenja emisija u stvarnoj vožnji (RDE). Ranije su se norme provjeravale samo u laboratoriju, a dizelska afera s emisijama iz 2015. razotkrila je koliko slabo ti ispitni rezultati odražavaju ponašanje na cesti. Od norme Euro 6d-TEMP nadalje automobili su usklađenost morali dokazati i tijekom stvarnih vožnji prijenosnom mjernom opremom, uz utvrđeni faktor sukladnosti koji dopušta ograničeno odstupanje iznad laboratorijske vrijednosti. Time je zatvoren velik dio jaza između potvrđenog i stvarnog onečišćenja.

U praksi je usklađenost s normom Euro 6 postala ključno mjerilo za vlasnike vozila. Određuje pravo pristupa mnogim zonama niskih emisija i čistog zraka u europskim gradovima, utječe na vrijednost pri preprodaji i često se navodi u oglasima za rabljene automobile kao oznaka relativne čistoće. Dizelaši stariji od norme Euro 6 osobito se suočavaju sa sve većim ograničenjima pristupa.

Euro 6 dio je šireg emisijskog okvira i usko je vezana uz tehnologije koje je nametnula. Za njezino razumijevanje potrebno je poznavanje emisija NOx, filtra čestica za dizel, selektivne katalitičke redukcije i postupka mjerenja emisija u stvarnoj vožnji, od kojih svaki rješava zaseban vid zahtjeva norme. Izravni je prethodnik nadolazeće norme Euro 7.