Potrošnja goriva opisuje koliko goriva vozilo utroši na prijeđenu udaljenost i predstavlja najvažniji pokazatelj koliko je automobil ekonomičan u svakodnevnoj uporabi. Za većinu vlasnika izravno se pretvara u trošak vožnje, a za društvo je povezana s emisijama ugljika i potrošnjom energije. Budući da obuhvaća učinkovitost cijeloga vozila — motora, mjenjača, aerodinamike, mase i otpora kotrljanja zajedno — daleko je smislenija stvarna brojka od bilo koje pojedinačne mehaničke specifikacije.
Mjera se izražava na dva glavna načina, ovisno o tržištu. Velik dio svijeta navodi litre na 100 kilometara (L/100 km), gdje je manji broj bolji jer označava manje izgorenoga goriva na zadanoj udaljenosti. Velika Britanija i Sjedinjene Države tradicionalno koriste milje po galonu (mpg), gdje je veći broj bolji, no britanski imperijalni galon veći je od američkoga, pa dvije mpg vrijednosti nisu izravno usporedive. Obje konvencije opisuju isti temeljni odnos između utrošenoga goriva i prijeđene udaljenosti.
Potrošnju goriva određuje spoj nepromjenjivih obilježja vozila i promjenjivih uvjeta vožnje. Teži automobil, veći ili manje učinkovit motor, slaba aerodinamika, nedovoljno napuhane gume i visok stupanj forsiranja motora povećavaju potrošnju. Tomu pridonosi i način vožnje: nagla ubrzanja, velike brzine na autocesti, česta zaustavljanja, kratke vožnje na hladnom motoru, veliki tereti i uporaba klimatizacije podižu brojke. Mirna, umjerena vožnja u toplim uvjetima donosi najbolje rezultate.
Službene vrijednosti potrošnje dobivaju se prema standardiziranim laboratorijskim ispitnim postupcima kako bi se različiti modeli mogli usporediti pod jednakim uvjetima. Trenutačni europski postupak je Svjetski usklađeni ispitni postupak za laka vozila (WLTP), koji je zamijenio stariji i ozloglašeno optimistični ciklus NEDC. WLTP vrijednosti realnije su, ali razlika neizbježno ostaje: stvarna potrošnja gotovo je uvijek lošija od certificirane jer svakodnevna vožnja rijetko odgovara nadziranim ispitnim uvjetima. Vlasnici bi službene brojke trebali shvaćati kao usporedno mjerilo, a ne kao obećanje.
Ključno je da se potrošnja goriva mijenja usporedno s emisijama ugljikova dioksida. Izgaranjem litre benzina ili dizela nastaje stalna količina CO2 — otprilike 2,3 kg za benzin i 2,6 kg za dizel — pa količina utrošenoga goriva izravno određuje količinu emitiranoga CO2. Zbog toga su ekonomičnost i utjecaj na okoliš nerazdvojni te zbog toga oporezivanje na temelju CO2 zapravo kažnjava potrošne automobile.
Potrošnja goriva nalazi se u središtu skupine povezanih pojmova. Izražava se jedinicama litre na 100 km i milje po galonu, fizički je vezana uz emisije CO2, a službeno se certificira prema postupku WLTP koji uređuje izvođenje glavnih brojki na specifikacijskome listu automobila.
- Utrošeno gorivo po udaljenosti — temeljna mjera troška vožnje
- Navodi se kao L/100 km (manje je bolje) ili mpg (više je bolje)
- Stvarne vrijednosti lošije su od službenih ispitnih
- Mijenja se izravno s emisijama CO2