Klirens je okomiti razmak između najniže nepomične točke donjeg dijela vozila i površine ceste ispod njega. Jedna je od najrječitijih dimenzija za procjenu kamo automobil može, a kamo ne može, jer određuje koliku prepreku vozilo može prijeći a da podvozje ne dodirne tlo. Mjeri se obično na najnižoj komponenti, koja može biti poprečni nosač, štitnik korita, ispušni sustav ili diferencijal, i navodi se za neopterećeno vozilo ako nije drukčije naznačeno, jer dodavanje putnika i tereta sabija ovjes i smanjuje tu vrijednost.
Praktična vrijednost klirensa leži u onome što vozilu omogućuje prijeći. Velik razmak omogućuje vožnju preko visokih rubnjaka, dubokih kolotraga, neravnih poljskih putova, nabijenog snijega, ležećih policajaca i vrha strmih prilaza bez nasjedanja i oštećenja osjetljivih dijelova poput korita ulja, spremnika goriva ili ispuha. Terenska su vozila namjerno građena visoko upravo iz tog razloga, dok niski sportski automobili žrtvuju klirens u korist drugih ciljeva pa se preko istih prepreka moraju voziti oprezno.
Ta visina, međutim, ima svoju cijenu jer podizanje karoserije radi većeg klirensa diže težište. Više vozilo jače se naginje u zavojima, više prebacuje masu bočno i sklonije je naginjanju karoserije te, u krajnjim slučajevima, prevrtanju. To je središnji kompromis geometrije vozila: klirens donosi sposobnost na terenu i neravnim podlogama, ali radi protiv ravnog, prilijepljenog ponašanja koje proizlazi iz držanja mase blizu tla. Projektanti ugađaju ovjes i ugrađuju elektronički nadzor stabilnosti kako bi povratili dio pribranosti, no temeljni ustupak ostaje.
Klirens usko surađuje s trima srodnim kutovima koji opisuju terensku geometriju vozila. Nailazni kut određuje koliko strmu uzbrdicu prednji dio može svladati a da branik ne zarije, odilazni kut čini isto za stražnji dio, a rampni kut određuje hoće li trbuh zapeti o vrh prijevoja. Vozilo može imati obilan klirens, a ipak nasjesti na oštrom grebenu ako mu je međuosovinski razmak velik, a rampni kut plitak, pa klirens sam nikada ne govori cijelu priču.
Neka vozila dodaju prilagodljivost zračnim ovjesom, koji može podići karoseriju za neravan teren ili prepreke pri maloj brzini i spustiti je pri autocestovnoj brzini radi smanjenja otpora i veće stabilnosti. Vlasnici trebaju imati na umu da navedena vrijednost pretpostavlja lagano opterećeno vozilo na ravnoj podlozi; teret, istrošene opruge i naknadno spuštanje sve to mijenjaju. Provjera stvarnog klirensa prije nepoznatih putova, poplavljenih gazova ili nezgodnih rampi najsigurniji je način da se izbjegne skupo struganje o podvozje.
- Razmak između ceste i najniže točke automobila
- Veći klirens pomaže preko rubnjaka, kolotraga, snijega i putova
- Diže težište, što utječe na ponašanje vozila
- Zračni ovjes ga kod nekih automobila može mijenjati