L/100 km

Litre na 100 kilometara standardna su metrička mjera potrošnje goriva vozila, koja izražava koliko je litara goriva potrebno za prijeći utvrđenu udaljenost od sto kilometara. To je podatak naveden na službenim dokumentima, prodajnim materijalima i putnim računalima diljem kontinentalne Europe i većine svijeta, a u srcu je načina na koji kupci uspoređuju troškove vožnje jednog automobila naspram drugoga. Njegova je logika logika potrošnje: odgovara na pitanje koliko će goriva pojesti putovanje.

Mjerna je jedinica zapravo obratna starijim mjerama ekonomičnosti. Budući da broji potrošeno gorivo za zadanu udaljenost, a ne prijeđenu udaljenost po jedinici goriva, niža je brojka bolja — automobil s ocjenom od pet litara na 100 km ekonomičniji je od onoga s ocjenom od osam. To je izravno suprotno konvenciji milja po galonu poznatoj u Britaniji i Sjevernoj Americi, gdje viša brojka označava veću učinkovitost, pa se dva sustava kreću u suprotnim smjerovima. Pretvorba među njima nije jednostavno linearno skaliranje, jer jedan izražava udaljenost po gorivu, a drugi gorivo po udaljenosti, pa ih treba povezati preko njihovih recipročnih vrijednosti.

Jedna od praktičnih vrlina podatka u litrama na 100 km jest da se skalira na jednostavan, zbrojiv način. Budući da se potrošnja izražava prema udaljenosti, gorivo potrebno za bilo koje putovanje nalazi se naprosto množenjem ocjene s brojem prijeđenih stotina kilometara, a potrošnju mješovite vožnje moguće je razumno usrednjiti. Time je mjeru lako prevesti u stvaran novac: pomnožena cijenom goriva, daje jasan trošak na sto kilometara, zbog čega je toliko korisna za planiranje proračuna i za vaganje životnog troška jednog modela naspram drugoga.

Podatak je usko povezan i s emisijom ugljikova dioksida automobila. Za zadano gorivo svaka izgorjela litra otpušta otprilike stalnu masu ugljikova dioksida, pa se potrošnja u litrama na 100 km prevodi gotovo izravno u grame ugljikova dioksida po kilometru, mjeru na kojoj se temelji velik dio oporezivanja vozila i propisa o emisijama. Benzin i dizel malo se razlikuju po energetskom i ugljikovom sadržaju po litri, zbog čega dva goriva nisu izravno usporediva litru za litru, ali unutar svakog goriva veza između potrošnje i emisija čvrsta je.

Navedene vrijednosti potrošnje dobivene su u standardiziranim laboratorijskim ispitnim ciklusima kako bi se različiti automobili mogli usporediti pod jednakim uvjetima. Trenutni europski standard jest Svjetski usklađeni ispitni postupak za laka vozila, odnosno WLTP, uveden da bi dao vrijednosti bliže stvarnoj uporabi nego stariji i ozloglašeno optimistični ciklus NEDC koji je zamijenio. Pa ipak, službene vrijednosti ostaju idealizirane, a stvarna potrošnja varira sa stilom vožnje, opterećenjem, terenom, vremenskim uvjetima i prometom. Uz tu ogradu na umu, litre na 100 km ostaju najjasnije pojedinačno mjerilo koliko je automobil žedan i koliko će koštati njegovo održavanje.