Atmosferski motor

Atmosferski motor motor je s unutarnjim izgaranjem koji puni svoje cilindre zrakom služeći se samo atmosferskim tlakom. Dok klip silazi u taktu usisa, stvara djelomični podtlak, pa okolni zrak, pri otprilike jednom baru na razini mora, naglo navire kako bi ispunio prostor. Nema turbopunjača ni kompresora koji bi utiskivali dodatni zrak u motor, zbog čega se za takve motore kaže i da nemaju prednabijanje.

Budući da je količinu zraka, a time i goriva, koja se može strpati u svaki cilindar ograničena atmosferskim tlakom i radnim obujmom motora, atmosferski motor u pravilu daje manje snage za zadani obujam nego usporediv motor s prednabijanjem. Inženjeri to nazivaju volumetrijskom učinkovitošću, a atmosferske su izvedbe podešene da je maksimalno iskoriste pomno oblikovanim usisnim kanalima, vremenom otvaranja ventila i ispiranjem ispušnih plinova, ponekad uz pomoć promjenjivih ventilskih i usisnih sustava koji proširuju upotrebljivo područje okretaja.

Trajna privlačnost ovih motora leži u karakteru isporuke snage. Bez turbopunjača koji se najprije mora zavrtjeti prije nego što počne nabijati, odziv papučice gasa je trenutačan, a odnos između papučice i snage linearan je i predvidljiv. Snaga obično raste razmjerno broju okretaja motora, što potiče na visoke okretaje, a visokookretni atmosferski motori cijenjeni su zbog oštrog odziva i prepoznatljiva zvuka. Ta ih prozirnost čini lakima za doziranje, što je jedan od razloga zašto ostaju omiljeni u vozačkim i sportskim primjenama.

Povijesno je atmosferski motor bio zadani izbor za benzinske automobile tijekom najvećega dijela dvadesetoga stoljeća, dok je prednabijanje uglavnom bilo ograničeno na dizelske motore, sportske modele i zrakoplove. Taj se položaj znatno promijenio. Pooštravanje propisa o potrošnji goriva i emisijama pogodovalo je smanjenju obujma, pri čemu manji motor s turbopunjačem zamjenjuje veći atmosferski, dajući sličnu snagu iz manjega radnog obujma uz manju potrošnju u laganoj vožnji. Posljedično, atmosferski benzinski motori postojano se istiskuju iz uobičajenih automobila.

Postoje praktični kompromisi vrijedni spomena. Atmosferski motori obično su jednostavniji i imaju manje toplinski opterećenih dijelova nego oni s turbopunjačem, što može pogodovati trajnosti i smanjiti složenost, ali plaćaju cijenu u okretnom momentu pri niskim okretajima i teško mogu pratiti gipku snagu turbomotora u srednjem području okretaja. Osjetno gube snagu i na velikoj nadmorskoj visini, gdje rjeđi zrak smanjuje masu uvučenog kisika, a taj učinak prednabijanje uvelike može nadoknaditi.

Pojam se najbolje razumije u suprotnosti s turbopunjačem i kompresorom, koji postoje upravo zato da nadvladaju ograničenja atmosferskoga usisa, te u odnosu prema radnom obujmu motora, jer je za atmosferski motor obujam glavna poluga za postizanje veće snage.