NEDC

Novi europski vozni ciklus, opće poznat pod kraticom NEDC, bio je laboratorijski ispitni postupak koji se desetljećima rabio diljem Europe za mjerenje potrošnje goriva, ispuštanja ugljikova dioksida i emisija reguliranih onečišćivača. Svrha mu je bila pružiti jedinstven, ponovljiv standard kako bi se svaki novi model ocjenjivao na isti način, što je omogućilo usporedbu službenih vrijednosti i provedbu graničnih vrijednosti emisija. Dugo je NEDC broj u prospektu bio glavni podatak o ekonomičnosti na koji su se kupci oslanjali.

Postupak se provodio na valjcima, odnosno na dinamometru s valjcima, u nadziranom laboratoriju, a ne na stvarnim cestama. Sastojao se od ponovljenoga gradskog ciklusa nakon kojega je slijedila jedna izvangradska faza, pri čemu je cijeli test trajao samo oko dvadeset minuta i obuhvaćao otprilike jedanaest kilometara. Brzine su bile umjerene, ubrzanja blaga, a vožnja pri stalnoj brzini česta, uz najveću brzinu od samo 120 km/h koja se dosezala tek nakratko.

Korijeni ciklusa sežu u osamdesete godine prošloga stoljeća, i to je ključno za razumijevanje njegovih nedostataka. Bio je osmišljen za doba slabijih automobila i rjeđega prometa, a njegov je smiren, idealiziran tijek brzina malo nalikovao načinu na koji se suvremena vozila zapravo voze. Proizvođačima je k tome bilo dopušteno iskoristiti brojne tolerancije i optimizacije tijekom ispitivanja, poput zalijepljivanja zazora između limova, prenapuhavanja guma, odspajanja pomoćnih trošila i vožnje automobila pri najpovoljnijoj dopuštenoj masi.

Posljedica je bila sve veći i dobro dokumentiran raskorak između službenih i stvarnih vrijednosti. Navedena je potrošnja goriva često bila optimistična za dvadeset do četrdeset posto, a razilaženje se tijekom godina širilo jer test nije pratio razvoj tehnologije vozila, uključujući sve češću ugradnju značajki za uštedu goriva čija se korist pojavljivala u ciklusu, ali ne uvijek i na cesti. To je nagrizalo povjerenje javnosti u brojke i otežavalo vozačima da točno predvide troškove goriva.

Vjerodostojnost NEDC-a dodatno je narušila spoznaja da se sâmo laboratorijsko ispitivanje može izigrati, što je najjasnije razotkrila afera s dizelskim emisijama. Kao odgovor, regulatori su ga zamijenili. Od 2017. do 2019. postupno se uvodio stroži Svjetski usklađeni ispitni postupak za laka vozila, odnosno WLTP, za mjerenje potrošnje i ugljikova dioksida, potpomognut ispitivanjem stvarnih emisija u vožnji (RDE) za onečišćivače poput NOx.

NEDC stoga danas uglavnom pripada povijesti, premda su vrijednosti izvedene iz njega tijekom prijelaza opstale na nekim dokumentima i u određenim poreznim izračunima. Najbolje ga je razumjeti kao prethodnika prema kojem se definiraju WLTP i RDE: rani, dobronamjeran, ali u konačnici nereprezentativan pokušaj mjerenja koliko je automobil doista čist i ekonomičan.