Priključni hibrid (PHEV)

Priključno hibridno električno vozilo, posvuda skraćeno na PHEV, automobil je koji nosi i klasičan motor s unutarnjim izgaranjem i elektromotor napajan baterijom dovoljno velikom da se puni iz mreže te da automobil na samoj struji vozi smislenu udaljenost. Smješta se na sredinu između običnog hibrida, čija mala baterija motoru samo pomaže, i potpuno električnog automobila, koji uopće nema motor. Razlikovno obilježje krije se u nazivu: za razliku od samopunjivog hibrida, PHEV ima utičnicu za punjenje, a upravo ta sposobnost crpljenja energije iz mreže daje mu istinski doseg vožnje samo na struji.

Taj uporabljiv doseg obično se kreće između 40 i 100 kilometara na punoj bateriji, što je dovoljno da se prekrije svakodnevni put na posao i obavljanje poslova većine ljudi bez trošenja kapi goriva. Na kraćim vožnjama automobil se ponaša poput tihog, glatkog električnog vozila, oslanjajući se na bateriju koja je daleko veća od hibridske, često u rasponu od 10 do 25 kilovat-sati. Kada se baterija isprazni ili kada vozač zatraži veće performanse nego što ih motor može pružiti, uključuje se motor s unutarnjim izgaranjem, a vozilo nastavlja djelovati kao učinkovit klasičan hibrid s velikim dosegom te brzim točenjem benzina ili dizela. Ta dvojaka narav središnja je privlačnost PHEV-a: električna vožnja za svaki dan, tekuće gorivo za povremeno duže putovanje i nikakva ovisnost o pronalasku punionice usput.

Učinkovitost PHEV-a jedinstveno ovisi o tome kako ga vlasnik koristi. Razumno vožen od nekoga tko ga redovito priključuje i većinu vožnji drži unutar električnog dosega, može postići vrlo niske troškove i emisije iz ispušne cijevi, zapravo djelujući kao električni automobil najveći dio vremena. Vožen od nekoga tko ga nikada ne puni, isti automobil postaje teško vozilo koje uokolo vuče veliku bateriju i motor, a njegova stvarna potrošnja goriva može biti lošija od istovjetnog klasičnog modela. Ta ovisnost o ponašanju razlog je zašto službene brojke potrošnje PHEV-a, mjerene na potpuno napunjenoj bateriji, često izgledaju mnogo bolje od prosjeka koje vozači stvarno bilježe.

Tehnologija je bila pragmatičan korak u prijelazu s fosilnih goriva, nudeći kupcima način da elektrificiraju dio svoje vožnje bez strepnje od dosega koja neke odvraća od potpunog prelaska na struju, te dajući proizvođačima put prema nižim prosječnim emisijama voznog parka. Postoji nekoliko izvedbi pogonskog sklopa, od sustava u kojima i motor i elektromotor mogu pokretati kotače do izvedbi serijskog tipa u kojima motor uglavnom djeluje kao generator.

U široj obitelji elektrificiranih automobila PHEV stoji jasan korak iznad blagog hibrida i punog hibrida, koji se ne mogu priključiti na mrežu, te korak ispod baterijskog električnog vozila, koje se motora odriče u potpunosti. Njegova vrijednost počiva uglavnom na vozačevoj disciplini u održavanju napunjene baterije, zbog čega je pojam električnog dosega toliko presudan za razumijevanje onoga što priključni hibrid može i ne može pružiti.