Emisije u stvarnoj vožnji (RDE)

Emisije u stvarnoj vožnji, skraćeno RDE, test je Europske unije koji mjeri onečišćivače što ih automobil ispušta dok se uistinu vozi po javnim cestama, umjesto da se oslanja samo na brojke dobivene u laboratoriju. Svrha mu je zatvoriti dugotrajan i štetan jaz između čistih emisija koje su automobili pokazivali tijekom službenih laboratorijskih ispitivanja i mnogo viših razina koje su mnogi proizvodili u svakodnevnoj upotrebi. Iznoseći mjerenje na cestu, RDE nastoji osigurati da je automobil uistinu čist ondje gdje ljudi udišu zrak.

Obilježje po kojem se RDE prepoznaje jest upotreba prijenosnog sustava za mjerenje emisija, poznatog kao PEMS. Riječ je o kompaktnom sklopu analizatora i mjerača protoka ugrađenom na vozilo, najčešće postavljenom na stražnji dio, koji neprekidno uzorkuje ispušne plinove i bilježi masu ispuštenih onečišćivača dok se automobil vozi po zadanoj ruti. Ta ruta mora obuhvaćati reprezentativnu mješavinu gradske, prigradske i autocestovne vožnje, pokrivajući raspon brzina, nagiba, vanjskih temperatura i nadmorskih visina, kako bi test odražavao stvarne uvjete, a ne blag, optimiziran ciklus.

Težište RDE-a je na onečišćivačima koji najviše utječu na kakvoću lokalnog zraka, prije svega dušikovim oksidima i broju čestica, upravo onim emisijama koje su se pokazale najpodložnijima manipulaciji. Test je uveden izravno kao odgovor na aferu dieselgate, u kojoj je postalo jasno da su neka vozila prepoznavala utvrđeni laboratorijski postupak i smanjivala emisije samo u tim uvjetima. Budući da je cestovnu rutu mnogo teže predvidjeti i izigrati, RDE čini takve strategije zaobilaženja mnogo težima za primjenu.

Umjesto da nameće posve zasebno ograničenje, RDE djeluje tako što zahtijeva da emisije u stvarnom svijetu ostanu unutar zadane granice od laboratorijske vrijednosti. Ta granica, poznata kao faktor sukladnosti, isprva je postavljena iznad jedan kako bi se uzela u obzir veća promjenjivost i nesigurnost mjerenja pri cestovnom ispitivanju, a bila je zamišljena tako da se postupno stišće prema izjednačenju. U praksi, automobil sada mora prihvatljivo poslovati i u laboratoriju i na cesti, a ne samo na ispitnom stolu.

RDE ne stoji sam za sebe, nego nadopunjuje laboratorijski postupak ispitivanja WLTP, koji u nadziranim uvjetima obrađuje potrošnju goriva i mjerenje ugljikova dioksida. Zajedno su zamijenili diskreditirani stariji pristup utemeljen na novom europskom voznom ciklusu, uparujući realističnije laboratorijsko ispitivanje s istinskom provjerom na cesti.

Praktično značenje za vlasnike i javnost znatno je. RDE je naveo proizvođače da osiguraju kako sustavi za naknadnu obradu ispušnih plinova ostaju učinkoviti u cijelom rasponu stvarnih uvjeta, pomažući da se isporuči čišći zrak u gradovima i vraćajući dio povjerenja da se emisijska svojstva obećana na papiru odražavaju u svakodnevnoj vožnji.