Sustav za nadzor proklizavanja (TCS)

Sustav za nadzor proklizavanja, najčešće skraćen na TCS, sprječava beskorisno proklizavanje pogonskih kotača kad motor isporučuje veći okretni moment nego što ga raspoloživo prianjanje može prenijeti, osobito pri ubrzavanju. Postoji jer kotač koji se vrti u prazno gotovo da ne stvara potisak prema naprijed i može učiniti automobil nestabilnim; na skliskoj podlozi vozač lako zatraži više snage nego što je gume mogu prenijeti na cestu, a TCS taj nesklad rješava samostalno i daleko brže nego što to dopuštaju ljudski refleksi.

Sustav dijeli osnovno sklopovlje s protublokirnim kočnim sustavom, oslanjajući se na iste senzore brzine vrtnje na svakom kotaču. Uspoređujući brzine vrtnje kotača, upravljačka jedinica može prepoznati kad se pogonski kotač vrti znatno brže od ostalih, prepoznatljiv znak gubitka prianjanja. Nakon što uoči proklizavanje, intervenira na dva glavna načina. Može smanjiti okretni moment motora, kašnjenjem paljenja, prekidom dovoda goriva u pojedine cilindre ili elektroničkim zatvaranjem zaklopke, a može i zakočiti pojedini kotač koji se vrti u prazno, što na pogonskoj osovini ujedno prenosi okretni moment preko diferencijala na kotač s boljim prianjanjem, djelujući donekle poput diferencijala s ograničenim proklizavanjem.

Korist za vozača očituje se u održavanju nadziranog i djelotvornog ubrzavanja u uvjetima u kojima bi se kotači inače otkinuli s podloge: pri kretanju na mokrom asfaltu, ledu, snijegu, šljunku ili blatnoj bankini, pri snažnom ubrzavanju iz mokrog zavoja ili pri penjanju uz sklisku uzbrdicu. Držeći pogonske kotače na granici prianjanja umjesto da im dopusti da se vrte u prazno, TCS čuva i napredovanje prema naprijed i stabilnost smjera, jer kotač koji se vrti u prazno pruža malo otpora bočnom pomicanju i može izazvati zanošenje, osobito na automobilima sa stražnjim pogonom.

Nadzor proklizavanja najbolje je shvatiti kao prekretnicu u razvoju elektroničkih pomagala podvozja. Izravno je nastao na temelju mjerenja brzine vrtnje kotača i aktiviranja kočnica iz ABS-a, a zauzvrat je dao osnovu za elektronički nadzor stabilnosti, koji dodaje senzor zakretanja i podatak o kutu upravljača kako bi intervenirao ne samo pri ubrzavanju nego kad god automobil počne odstupati od putanje koju je vozač zamislio. U mnogim su vozilima TCS i nadzor stabilnosti objedinjeni u jedinstveni modul i kojima upravlja zajednička programska oprema.

Postoje nijanse koje valja razumjeti. TCS ne može stvoriti prianjanje ondje gdje ga nema; na uistinu skliskoj podlozi samo ograničava proklizavanje, a da ne omogućuje kretanje, a u dubokom snijegu ili rahlom pijesku ponekad je korisno malo nadziranog proklizavanja, zbog čega mnogi automobili dopuštaju da se sustav djelomično ili potpuno isključi. Snažna intervencija može se osjetiti kao da motor načas zadržava snagu. Sustav je usko povezan s ABS-om i elektroničkim nadzorom stabilnosti, s kojima dijeli sklopovlje, s diferencijalom s ograničenim proklizavanjem koji funkcionalno oponaša te s elektroničkom raspodjelom kočne sile kao dio usklađenog skupa kočne i pogonske elektronike.