WLTP

Svjetski usklađena ispitna procedura za laka vozila, opće poznata po kratici WLTP, standardizirani je laboratorijski test kojim se mjeri potrošnja goriva, emisija ugljikova dioksida i, kod elektrificiranih vozila, električni domet osobnog automobila ili lakog dostavnog vozila. Postoji zato što kupcima, regulatorima i poreznim tijelima treba jedinstveno, ponovljivo mjerilo prema kojem se različiti modeli mogu uspoređivati, te zato što njegove vrijednosti izravno ulaze u oporezivanje vozila, ciljeve prosječnih emisija voznih parkova i naljepnice izložene u salonima.

WLTP je razvijen pod okriljem Ujedinjenih naroda kako bi zamijenio Novi europski vozni ciklus, odnosno NEDC, koji je postao ozloglašen po podcjenjivanju stvarne potrošnje. NEDC potječe iz 1980-ih i koristio je blag, nerealan profil vožnje s dugim dionicama ustaljene brzine i umjerenim ubrzanjima, pa se raskorak između navedene potrošnje i onoga što su vozači doista postizali postojano širio kako su se motori i automobili razvijali. WLTP se za nove europske modele postupno uvodio između 2017. i 2019. upravo radi smanjenja tog raskoraka.

Mehanički gledano, test se izvodi na valjcima, odnosno na ispitnom stolu sa zamašnim valjcima, u laboratoriju s nadziranom temperaturom, pri čemu se ispušni plinovi i utrošena energija vozila precizno mjere tijekom cijelog ciklusa. WLTP ciklus duži je i brži od staroga, traje oko trideset minuta i obuhvaća otprilike dvadeset tri kilometra pri prosječnoj brzini blizu četrdeset šest kilometara na sat, uz višu vršnu brzinu i oštrija, raznovrsnija ubrzanja raspoređena u faze niske, srednje, visoke i izrazito visoke brzine koje bolje predstavljaju gradsku, izvangradsku i autocestovnu vožnju.

Znatno poboljšanje u odnosu na NEDC jest to što WLTP uzima u obzir čimbenike koji uistinu utječu na potrošnju određenog vozila. Mnogo je osjetljiviji na masu vozila, aerodinamički otpor i otpor kotrljanja, a ključno je da uvažava i dodatnu opremu: veći kotači, panoramski krovovi i drugi dodaci koji povećavaju masu ili otpor mogu podići certificirane vrijednosti. To znači da bogato opremljeno vozilo može nositi viši službeni broj CO2, a time i viši porezni razred, nego isti model u osnovnoj izvedbi.

Budući da ni temeljit laboratorijski test ne može obuhvatiti svaku promjenjivost stvarnog svijeta, WLTP nadopunjuje ispitivanje stvarnih emisija pri vožnji, poznato kao RDE. RDE koristi prijenosnu mjernu opremu koja se za vrijeme vožnje nosi u vozilu po javnim cestama, a usmjereno je ponajprije na onečišćivače poput dušikovih oksida i čestica, a ne na potrošnju goriva. Zajedno te dvije procedure obuhvaćaju i laboratorijsku ponovljivost i stvarnost na cesti.

WLTP vrijednosti i dalje je važno čitati kao usporedna mjerila, a ne kao jamstva, jer pojedinačni rezultati ovise o stilu vožnje, klimi, opterećenju i ruti. Procedura je usko povezana s NEDC-om koji je zamijenila, s RDE ispitivanjem onečišćivača te s temeljnim mjerama potrošnje goriva i emisija CO2 koje u velikom dijelu svijeta usmjeravaju i odluku potrošača i usklađenost s propisima.