Vozilo sa niskom emisijom, poznato pod skraćenicom LEV, jeste automobil sertifikovan da u atmosferu ispušta manje regulisanih zagađujućih materija nego što propisuje referentni standard. Ova oznaka nastala je iz potrebe zakonodavaca da čistija vozila razlikuju od ostatka voznog parka, kako bi nagradili proizvođače koji su uložili u čistiju tehnologiju i kako bi javnosti ponudili prepoznatljiv znak vezan za stvarnu korist po životnu sredinu. Suštinski, LEV se određuje prema sertifikovanoj izduvnoj emisiji zagađivača poput azotnih oksida, ugljovodonika i ugljen-monoksida, a ne prema ispuštanju ugljen-dioksida, premda su te dve veličine u praksi često povezane.
Koncept potiče od kalifornijskog Odbora za zaštitu vazduha (CARB) s početka devedesetih godina prošlog veka, koji je uveo postepenu lestvicu kategorija. Prema toj šemi, LEV je stajao uz sve strože razrede kao što su ULEV (vozilo sa ultraniskom emisijom), SULEV (vozilo sa superniskom emisijom) i razred ZEV bez emisije. Svaki razred propisivao je najveću dozvoljenu masu pojedinog zagađivača po milji, mereno tokom standardizovanog postupka ispitivanja. Proizvođači su bili obavezni da prosečna emisija prodatih automobila ostane ispod granice koja je vremenom padala, što je celo tržište postepeno činilo čistijim.
U tehničkom smislu, status LEV postiže se kombinacijom preciznog doziranja goriva, optimizovanog sagorevanja, naknadne obrade izduvnih gasova poput trostepenog katalizatora i strogog ograničavanja isparljivih emisija. Sertifikat je rezultat laboratorijskog ispitivanja u odnosu na propisane granice, pa oznaka odražava izmerene vrednosti u okviru definisanog ciklusa, a ne jednu pojedinačnu komponentu.
Za vlasnike, praktična vrednost statusa LEV često je finansijske i regulatorne prirode. Mnoge jurisdikcije ovu klasifikaciju vezuju za podsticaje: smanjeno oporezivanje vozila, subvencije, oslobađanje od naknada za zagušenje ili ulazak u zone čistog vazduha, kao i dozvolu za vožnju tamo gde su prljavija vozila ograničena. Pošto je termin administrativan, njegovo tačno značenje i pripadajuće pogodnosti znatno se razlikuju od zemlje do zemlje, pa čak i od grada do grada, te automobil označen kao LEV u jednoj šemi ne mora ispunjavati prag druge.
Važno je vozilo sa niskom emisijom ne mešati sa vozilom bez emisije ili električnim vozilom. LEV i dalje može imati motor sa unutrašnjim sagorevanjem; on jednostavno emituje manje od odgovarajuće referentne vrednosti. Klasifikacija se uz to vremenom menja, jer se pragovi koji su nekada svrstavali automobil u kategoriju niske emisije pooštravaju sve dok taj isti automobil više ne ispunjava standard.
U Evropi sličnu ulogu igraju Euro norme emisije, pri čemu je Euro 6 trenutna referentna vrednost, dok se emisije ugljen-dioksida i NOx prate odvojeno. Razumevanje pojma LEV stoga znači čitati ga u okviru konkretnog regulatornog konteksta, a ne kao nepromenljiv, univerzalni stepen čistoće.
- Automobil sertifikovan ispod propisanog praga emisije
- Potiče iz kalifornijskog stepenovanog programa LEV
- Često daje pravo na poreske olakšice ili ulazak u zone čistog vazduha
- Tačne granice zavise od regulatorne šeme