Pogon na zadnje točkove, skraćeno RWD, jeste koncepcija kod koje se snaga motora šalje na zadnje točkove, ostavljajući prednjima da se posvete isključivo upravljanju. Reč je o klasičnoj konfiguraciji automobila, dominantnoj tokom prve polovine dvadesetog veka i danas i dalje omiljenoj kod vozila namenjenih performansama, luksuzu i nošenju tereta. Razdvajajući poslove pogona i upravljanja između dve osovine, pogon na zadnje točkove omogućava svakom paru točkova da jedan zadatak obavlja dobro, umesto oba istovremeno.
Kod tipičnog automobila sa pogonom na zadnje točkove motor je smešten napred i obrtni moment šalje unazad kroz menjač i kardansko vratilo do diferencijala u zadnjoj osovini, koji potom pogoni zadnje točkove. Ovakav raspored raspoređuje glavne mase duž vozila i doprinosi izbalansiranoj raspodeli težine između prednjeg i zadnjeg kraja, u idealnom slučaju bliskoj odnosu pedeset prema pedeset. Dobra ravnoteža težine, uz odsustvo bilo kakvih pogonskih sila kroz prednje točkove, daje automobilima sa pogonom na zadnje točkove njihov karakteristično čist osećaj upravljanja.
Ključna prednost jeste odsustvo „torque steer“ efekta, sklonosti snažnog automobila sa prednjim pogonom da pri naglom ubrzavanju trza volan. Pošto prednji točkovi ne prenose pogon, upravljanje ostaje čisto i neometano bez obzira na to koliko se snage primenjuje. Pogon na zadnje točkove i delotvornije prenosi snagu: pri ubrzavanju se težina premešta unazad na pogonske točkove, pritiskajući ih jače u podlogu i poboljšavajući njihovo prijanjanje upravo onda kada je prijanjanje najpotrebnije. Zato sportski automobili velike snage, limuzine i mnoga vozila visokih performansi koriste ovu koncepciju, i zato ona pogoduje vuči prikolice i teškim teretima, koji dodaju težinu nad pogonskom zadnjom osovinom.
Koncepcija ima i mane. Sa pogonskim točkovima pozadi i, kod vozila sa prednjim motorom, manjom statičkom težinom nad njima, prijanjanje na snegu i ledu može biti slabije nego kod prednjeg pogona, kod kojeg masa motora leži tačno iznad pogonskih točkova. Automobili sa pogonom na zadnje točkove takođe su skloni preupravljivanju, kada zadnje gume izgube prijanjanje pre prednjih i zadnji kraj sklizne u stranu, naročito ako se snaga nespretno primeni u krivini. U veštim rukama to može biti kontrolisano pa i prijatno, ali zahteva više opreza od vozača, zbog čega se savremeni automobili sa zadnjim pogonom u velikoj meri oslanjaju na elektronsku kontrolu stabilnosti.
Pogon na zadnje točkove se razlikuje od prednjeg pogona, koji je jeftiniji, prostorno isplativiji i sigurniji za svakodnevnu vožnju, i od pogona na sve točkove, koji spaja prijanjanje pogona svakog točka sa velikim delom ravnoteže koncepcije naklonjene zadnjoj osovini. Izbor odražava prioritete vozila: prednji pogon zbog pakovanja i ekonomičnosti, zadnji pogon zbog čistoće ponašanja i prenošenja snage, pogon na sve točkove zbog sigurnosti u svim vremenskim uslovima.
- Motor pogoni zadnje točkove; prednji samo upravljaju
- Bolja ravnoteža težine i osećaj volana, bez torque steer efekta
- Čisto prenosi veliku snagu, omiljen za performanse
- Slabije prijanjanje na snegu; sklon preupravljivanju