Run-flat guma projektovana je tako da i posle gubitka vazduha nastavi da nosi vozilo i ostane vozna, čime se vozaču omogućava da pređe ograničenu razdaljinu umesto da odmah stane radi zamene točka. Svrha je dvojaka: uklanjaju se opasnost i neprijatnost zamene gume na putu, naročito na zaustavnoj traci autoputa ili u lošim uslovima, a proizvođačima se dozvoljava da rezervni točak potpuno izostave i tako povrate masu i prostor u prtljažniku koji on zauzima. Time se naglo ispuštanje vazduha iz vanrednog stanja pretvara u situaciju kojom se može upravljati.
Najzastupljenije rešenje jeste samonoseća run-flat guma, kod koje su bočni zidovi znatno ojačani. Kod obične gume bočni zidovi oslanjaju se na unutrašnji pritisak vazduha da bi zadržali oblik; čim taj pritisak nestane, oni se uruše pod težinom vozila i guma se razori već posle nekoliko metara. Bočni zidovi run-flat gume izgrađeni su sa dodatnom gumom i toplotno otpornim umecima, dovoljno krutim da sami nose opterećenje vozila, pa guma zadržava svoj profil i bez vazduha u sebi. Ređe rešenje, sistem sa nosećim prstenom, postavlja tvrd prsten na sam naplatak na koji se ispumpana gazna površina osloni.
Pošto ispumpanu gumu drži konstrukcija, a ne pritisak, postoje stroga ograničenja u pogledu njene upotrebe. Uobičajeno uputstvo dozvoljava nastavak vožnje na oko 80 kilometara, pri brzini do otprilike 80 kilometara na sat, što je dovoljno da se stigne do servisa ili bezbednog mesta, ali ne i da se obavi duže putovanje. Prekoračenje tih granica pregreva umetke u bočnom zidu i nosi rizik od iznenadnog otkaza. Ojačana konstrukcija stoga predstavlja meru za dolazak do kuće, a ne trajno rešenje, pa se run-flat guma na kojoj se vozilo prešlo bez vazduha po pravilu mora zameniti.
Glavna korist, pored bezbednosti, jeste izostavljanje rezervnog točka zajedno sa dizalicom i alatom, čime se smanjuje masa vozila i oslobađa prostor, a izbegava se i potreba da se vozač čučne pored saobraćajne trake da bi postavio rezervni točak. Te prednosti objašnjavaju zašto su run-flat gume fabrička oprema na mnogim premium i performansno orijentisanim automobilima. Mane su podjednako stvarne: krući bočni zidovi prenose više neravnina sa puta, pa je vožnja tvrđa i ponekad bučnija, a same gume teže su i skuplje za kupovinu i zamenu, uz manje mogućnosti pri montaži.
Run-flat guma je bezbedna samo ako vozač zna da je guma ostala bez vazduha, jer njeno spoljašnje ponašanje daje malo upozorenja. Zbog toga je sistem za nadzor pritiska u gumama (TPMS) uz run-flat gume praktično obavezan, jer upozorava vozača na gubitak pritiska koji inače možda ne bi osetio kroz upravljač ili vožnju. Vlasnici treba da znaju i da se većina run-flat guma posle vožnje bez vazduha ne može popraviti, kao i da njihovi kruti bočni zidovi pri montaži zahtevaju odgovarajuću opremu i veštinu.
- Nastavlja da radi posle proboja zahvaljujući ojačanim bočnim zidovima
- Vožnja oko 80 km pri ~80 km/h do servisa
- Omogućava izostavljanje rezervnog točka i uštedu mase
- Tvrđa i skuplja; zahteva TPMS za upozorenje na gubitak vazduha