Nosivost vuče predstavlja najveću masu prikolice koju je vozilo, prema fabričkim ispitivanjima, ovlašćeno i odobreno da vuče. Vrednost utvrđuje proizvođač pošto proveri sposobnost vozila da krene, ubrza, savlada uspone, koči i ostane stabilno sa zakačenom prikolicom, a podatak se upisuje u dokumentaciju vozila. Daleko od toga da je reč o jednom zaokruženom broju, radi se o pažljivo postavljenoj granici koja odražava najslabiju kariku u lancu motora, menjača, šasije, hlađenja i kočenja, te se mora poštovati radi bezbedne i zakonite vuče.
Proizvođači gotovo uvek navode dve odvojene vrednosti: jednu za kočene prikolice i znatno nižu za nekočene. Kočena prikolica ima sopstveni sistem kočnica, najčešće naletni mehanizam koji aktivira kočnice kada prikolica pri usporavanju nalegne na spojnicu, što omogućava kontrolu mnogo težih tereta. Nekočena prikolica oslanja se isključivo na kočnice vučnog vozila, pa je njena granica skromna, obično ograničena na vrednost poput 750 kilograma ili na polovinu sopstvene mase vozila, zavisno od toga šta je niže, kako bi zaustavni put ostao bezbedan.
Vrednost zavisi od spleta fizičkih činilaca. Obrtni moment motora, naročito vučna snaga pri niskim obrtajima, određuje da li sastav može da krene i održi brzinu na usponu; čvrstina šasije, menjača i vučne kuke mora da podnese opterećenja; a sistem hlađenja mora da odvede dodatnu toplotu koju stvaraju opterećeni motor i menjač tokom dugog uspona. Kočnice moraju da zaustave veću ukupnu masu unutar bezbednog rastojanja. Zato dizel motor sa snažnim obrtnim momentom ili vozilo sa robusnom lestvičastom šasijom često nadmaši u vuči snažniji, ali osetljiviji benzinski automobil.
Ispunjavanje same nosivosti vuče nije dovoljno, jer uz nju stoje još dve granice. Najveća dozvoljena ukupna masa sastava ograničava zbir potpuno natovarenog vozila i potpuno natovarene prikolice, pa teško opterećen automobil ponekad mora da vuče manje od deklarisane vrednosti kako bi ostao u okviru. Mora se poštovati i dozvoljeno opterećenje vučne kuke, odnosno vertikalni pritisak ruda prikolice. Sve ove granice važe istovremeno, a najniža delotvorna granica određuje šta se zaista sme vući na konkretnom putovanju.
Poštovanje nosivosti vuče zakonska je, ali i bezbednosna obaveza, pri čemu kategorije vozačke dozvole i propisi o prikolicama u mnogim zemljama dodaju dalja ograničenja, kao i pri tehničkom pregledu po EU normama. Prekoračenje opterećuje pogonski sklop i kočnice, produžava zaustavni put i čini sastav nestabilnim. Za kupce koji vuku kamp-prikolice, prevoznike konja ili prikolice za mašine, vrednost kočene vuče, čitana zajedno sa najvećom ukupnom masom sastava, opterećenjem ruda i korisnom nosivošću vozila, presudna je specifikacija, i zaslužuje da se proveri prema stvarnoj masi pune prikolice, a ne prema njenoj praznoj masi.
- Najveća masa prikolice koju je vozilo odobreno da vuče
- Navodi se odvojeno za kočene i nekočene prikolice
- Zavisi od obrtnog momenta, čvrstine šasije, hlađenja i kočnica
- Mora se poštovati i ukupna masa sastava i granice vučne kuke