Bubanj-kočnice izvedba su trenjskog kočenja kod koje se zakrivljene frikcijske papuče potiskuju prema van uz unutarnju površinu rotirajućeg bubnja koji se okreće zajedno s kotačem. Pojavile su se prije disk-kočnice i nekoć su se ugrađivale na sva četiri kotača većine automobila, no otad su ih diskovi uvelike potisnuli na prednjoj osovini te su preostale uglavnom na stražnjim osovinama jeftinijih vozila. Njihova daljnja uporaba odraz je ravnoteže između cijene, mehaničke jednostavnosti i osobite prikladnosti za parkirnu kočnicu, a ne bilo kakve prednosti u čistim izvedbenim sposobnostima.
Unutar bubnja nalaze se dvije kočione papuče obložene frikcijskim materijalom, pridržavane povratnim oprugama. Kada vozač pritisne papučicu, hidraulički tlak djeluje na kotačni cilindar koji razmiče papuče tako da one pritisnu unutarnju stranu rotirajućeg bubnja. Trenje između obloge i bubnja usporava kotač. Mnoge su izvedbe samopojačavajuće: okretanje bubnja teži snažnije uvući prednju papuču u dodir, čime umnaža primijenjenu silu. Taj učinak omogućuje bubanj-kočnici da razvije znatnu silu zaustavljanja iz razmjerno skromnog pritiska na papučicu, što je bilo dragocjeno u doba prije nego što su pojačivači kočenja postali uobičajeni.
Izvedba donosi stvarne ekonomske i prostorne prednosti. Bubanj-kočnice jeftinije su za proizvodnju, a njihova zatvorena konstrukcija štiti frikcijske površine od cestne prljavštine i vode, što ih dobro prilagođava stražnjoj osovini vozila. Upravo to zatvoreno kućište čini ih pogodnima za ugradnju mehaničke parkirne kočnice jer jednostavna sajla i poluga mogu izravno razmaknuti papuče; zato bubnjevi, ili mali sklop bubnja u glavčini, često ostaju čak i ondje gdje su ugrađeni stražnji diskovi.
Ključna je slabost toplina. Budući da se trenje odvija unutar zatvorenog bubnja uz slabo strujanje zraka, toplina nastala pri snažnom kočenju nema kamo otići. Komponente je upijaju sve dok frikcijski materijal ne izgubi svoju moć prianjanja, čime nastaje slabljenje kočenja, opasno smanjenje moći zaustavljanja tijekom dugotrajnog ili ponovljenog snažnog kočenja, primjerice pri dugom spustu s planine. Zarobljena toplina može i raširiti bubanj od papuča te produljiti hod papučice. Voda i kočiona prašina koje se skupljaju unutar bubnja mogu dodatno narušiti učinkovitost, a mehanizam je nezgodnije pregledati i podesiti od izloženog diska.
Zbog toga su bubanj-kočnice ustupile mjesto disk-kočnicama svugdje gdje su kočiona opterećenja velika, osobito sprijeda, kamo se pri usporavanju prenosi najveći dio mase automobila. Na stražnjoj osovini malih, lakih i pristupačnih automobila, gdje je kočiona potreba manja, a cijena bitna, bubnjevi ipak ostaju praktičan i izdržljiv izbor. Najbolje ih je razumjeti u usporedbi s disk-kočnicama te kroz pojavu slabljenja kočenja koja otkriva njihovo glavno ograničenje.
- Papuče se potiskuju prema van uz rotirajući bubanj
- Jeftinije od diskova; zatvorena izvedba pogoduje parkirnoj kočnici
- Slabo odvode toplinu pa su sklone slabljenju kočenja
- Danas uglavnom na stražnjoj osovini jeftinijih automobila