Elektronički upravljani automatski mjenjač (ECA)

Elektronički upravljani automatski mjenjač klasičan je automatski mjenjač u kojem odluke o tome kada i kako promijeniti stupanj prijenosa donosi namjenska upravljačka jedinica mjenjača, a ne čisto hidraulička logika. Rani automatski mjenjači oslanjali su se na regulator koji je mjerio brzinu vozila i ventil opterećenja koji je očitavao opterećenje motora, propuštajući tlačeno ulje kroz mrežu ventila u tijelu razvodnika kako bi se uključio odgovarajući prijenosni omjer. Iako dosjetljiv, taj posve mehanički i hidraulički pristup bio je kompromis: točke promjene stupnjeva bile su zadane krutošću opruga i veličinom otvora, a postavke su mogle odgovarati tek prosječnom sklopu uvjeta. Elektronički upravljani automatski mjenjač razvijen je upravo zato da se taj kompromis ukloni predajom upravljanja mikroprocesoru koji može reagirati znatno preciznije i prilagodljivije.

U elektroničkom sustavu upravljačka jedinica očitava ulazne podatke poput brzine vozila, broja okretaja motora, položaja papučice gasa i odabranog načina vožnje, a zatim aktivira skup elektromagnetskih ventila ugrađenih u tijelo razvodnika ili na njega. Ti elektroventili zamjenjuju ili nadjačavaju stari hidraulički regulator i krugove za modulaciju, usmjeravajući ulje prema spojkama i trakama koje zaključavaju i otpuštaju planetarne zupčaničke sklopove. Budući da upravljačka jedinica može postupno dizati radni tlak i preklopiti otpuštanje jednog elementa s uključivanjem sljedećeg, samu promjenu vodi s profinjenošću kakvu fiksna hidraulika nije mogla postići, ublažavajući predaju okretnog momenta umjesto naglog trzaja.

Praktične su koristi za vozača opipljive. Promjene stupnjeva brže su i glađe, mjenjač može zadržati niži stupanj radi oštrijeg odziva ili rano ubaciti viši radi uštede goriva, a postavke se mogu mijenjati u softveru umjesto ponovnom strojnom obradom ventila. Proizvođači to iskorištavaju za ispunjavanje ciljeva emisija i potrošnje, jer mjenjač može držati motor bliže njegovu najučinkovitijem radnom području i ranije zaključati pretvarač okretnog momenta kako bi smanjio gubitke od proklizavanja.

Elektroničko upravljanje postalo je i temelj inteligentnijeg ponašanja. Kad je računalo jednom u sustavu, ono može naučiti stil vožnje, prepoznati uspone i spustove, odgoditi prebacivanje u viši stupanj kroz zavoj i uskladiti se s upravljanjem motorom kako bi nakratko smanjilo okretni moment tijekom promjene. Te sposobnosti čine osnovu prilagodljivog upravljanja mjenjačem i uklapaju ga u širu mrežu vozila uz sustave stabilnosti i tempomata.

Sa stajališta održavanja sustav ovisi o čistom ulju ispravne specifikacije te o ispravnosti svojih senzora i ožičenja; pokvareni senzor brzine ili zaglavljeni elektroventil obično pokrene kod kvara i način rada u nuždi umjesto tihog propadanja. Danas je elektronički upravljani automatski mjenjač toliko raširen da je postao zadan, pa je opis uvelike povijesni: označava prijelaz koji je automatski mjenjač pretvorio iz samostalnog hidrauličkog uređaja u softverski upravljanu sastavnicu suvremenog pogonskog sklopa.