Pogon na sve kotače (AWD)

Pogon na sve kotače, poznat pod kraticom AWD, raspored je pogonskog sklopa koji snagu motora prenosi na sva četiri kotača umjesto samo na prednji ili stražnji par. Svrha mu je iskoristiti najviše raspoložive trakcije tako što se pogonski napor raspoređuje na četiri dodirne površine umjesto na dvije, čime se poboljšava sposobnost ubrzavanja, uspinjanja i prolaska kroz zavoje na podlogama gdje je prianjanje ograničeno, od mokrog kružnog toka do snijegom prekrivenog prilaza. Postao je omiljen izbor na limuzinama, karavanima i golemoj većini suvremenih crossovera i SUV-ova.

U uobičajenoj izvedbi AWD-a sustav radi samostalno te je na mnogim konstrukcijama stalno uključen, pa vozač ne mora činiti ništa da bi ga aktivirao. Snaga teče iz mjenjača kroz središnji diferencijal ili spojku koja okretni moment raspoređuje između prednje i stražnje osovine, dok osovinski diferencijali taj moment dijele između lijevog i desnog kotača. Neki sustavi pogone sva četiri kotača u svakom trenutku; drugi u uobičajenim uvjetima rade kao pogon na prednje ili stražnje kotače, a drugu osovinu uključuju unutar nekoliko milisekundi čim senzori otkriju proklizavanje, čime se štedi gorivo, a trakcija ostaje u pričuvi.

U svakodnevnoj vožnji korist je umirujući osjećaj sigurnosti. Pri kretanju na mokrom usponu, ubrzavanju s raskrižja na skliski kolnik ili svladavanju planinskog prijevoja po kiši, automobil s AWD-om prenosi svoju snagu uz mnogo manje drame nego istovrijedno vozilo s pogonom na dva kotača, smanjujući proklizavanje i gubitak ravnoteže koji za njim slijedi. Budući da se okretni moment dijeli, ni od jednog se kotača ne traži da prenese više nego što može zadržati, što umiruje automobil i poboljšava smjernu stabilnost pod opterećenjem.

Važno je razlikovati AWD od tradicionalnog pogona na četiri kotača. Sustavi AWD-a ponajprije su namijenjeni samopouzdanju na cesti i u svim vremenskim uvjetima te su zamišljeni da rade neprimjetno, bez vozačeve intervencije. Klasičan 4WD, naprotiv, građen je za ozbiljnu vožnju izvan ceste, obično s reduktorom za niski raspon prijenosa, robusnim blokirajućim diferencijalima i povremenim uključivanjem koje vozač namjerno aktivira. Granica se zamutila jer se marketinški nazivi preklapaju, no temeljna namjera, sigurnost na cesti naspram čvrstoće izvan nje, ostaje korisna razdjelnica.

AWD nosi stvarne troškove. Dodatne kardanske osovine, diferencijali i spojke povećavaju masu i mehanički otpor, što umjereno pogoršava potrošnju goriva i emisije, te dižu cijenu kupnje i održavanja. Ono što je presudno, pogon na sve kotače pomaže ubrzavanju i trakciji, ali nimalo ne skraćuje zaustavni put niti povećava prianjanje u zavoju iznad onoga što pružaju gume, pa može poticati prekomjerno samopouzdanje; na ledu odgovarajuće zimske gume znače mnogo više od broja pogonjenih kotača.

AWD se suprotstavlja pogonu na prednje i pogonu na stražnje kotače, od kojih svaki pogoni jednu osovinu, te specijaliziranijim sustavima pogona na četiri kotača. U njegovoj je srži središnji diferencijal ili njegov elektronički ekvivalent, sastavni dio koji odlučuje kako se raspoloživi okretni moment dijeli između dviju osovina.