Stalni pogon na sve kotače

Stalni pogon na sve kotače opisuje raspored pogonskog sklopa u kojem se okretni moment motora neprekidno isporučuje svim četirima kotačima, a ne samo jednom paru kotača uz drugu osovinu koja se uključuje tek kad je potrebno. Razvio se kako bi riješio temeljni nedostatak starijih povremenih sustava, koji nisu mogli ostati uključeni na podlogama s dobrim prianjanjem bez oštećenja prijenosa. Raspodjelom pogona na četiri dodirne površine u svakom trenutku, stalni sustav daje veću vuču po mokrome, na snijegu i ledu te na rahlim terenima, a istodobno ostaje posve uporabljiv na suhoj autocesti.

Sastavni dio koji omogućuje trajni pogon na sve kotače jest središnji diferencijal, ugrađen između prednje i stražnje osovine unutar razdjelnika pogona ili kućišta mjenjača. Kad vozilo prolazi kroz zavoj, prednja i stražnja osovina putuju kroz neznatno različite lukove pa se moraju okretati različitim prosječnim brzinama. Središnji diferencijal upija tu razliku i dopušta osovinama da se okreću neovisno, a da pritom i dalje budu pogonjene. Bez njega bi se pogonski sklop na podlozi s dobrim prianjanjem napregnuo pod silom, što je stanje poznato kao naprezanje prijenosa, te bi proizvodio struganje guma, trzanje u oštrim zavojima i naposljetku mehanički kvar.

Za vozača je praktična korist u tome što sustav ne zahtijeva nikakvo razmišljanje. Nema poluge koju treba prebaciti ni opasnosti da vozilo ostane u pogrešnom načinu rada; puni je pogon uvijek dostupan u trenutku kad kotač počne gubiti prianjanje. Time je stalni pogon na sve kotače osobito prikladan za vozila koja moraju spojiti cestovne manire s istinskom sposobnošću na svakom terenu te je temelj mnogih premium SUV-ova i ozbiljnih terenaca poput Land Rovera Defender i Mercedesa klase G.

Mnogi stalni sustavi središnji diferencijal sparuju s mehanizmom za blokadu. Na cesti diferencijal ostaje otvoren, no na terenu se može blokirati, čime se uklanja razlika u brzini između osovina tako da je okretni moment zajamčen objema osovinama čak i ako je jedna posve izgubila prianjanje. Velik broj tih vozila zadržava i zaseban reduktor za puzanje preko prepreka ili kontrolirano spuštanje niz strme nagibe. Neki suvremeni sustavi rabe viskoznu spojku ili središnji diferencijal tipa Torsen kako bi okretni moment raspodijelili automatski, bez vozačeva zahvata.

Kompromisi su masa, mehanička složenost i skroman gubitak na potrošnji goriva jer se cijeli pogonski sklop neprestano okreće. Središnji diferencijal, dodatno kardansko vratilo i razdjelnik pogona dodaju trošak i masu, a dodatni rotirajući dijelovi povećavaju parazitske gubitke. Upravo zato postoje jednostavniji povremeni sustavi i AWD sustavi po potrebi, prvi za povremenu uporabu na terenu, a drugi za učinkovitost na cesti. Stalni pogon na sve kotače smješten je na sposobnijem kraju ljestvice i nudi najujednačeniju vuču po cijenu krajnje ekonomičnosti.