Razdjelnik pogona (transfer case)

Razdjelnik pogona sklop je nalik mjenjaču koji se kod vozila s pogonom na sve kotače smješta iza glavnog mjenjača i pogon motora dijeli između prednje i stražnje osovine. Budući da uobičajen mjenjač cijeli svoj izlazni okretni moment vodi jednim kardanskim vratilom prema samo jednoj osovini, vozilu koje pokreće sva četiri kotača potreban je dodatni sklop koji će dio te snage odvojiti i drugim vratilom usmjeriti prema drugoj osovini. Razdjelnik pogona postoji upravo da bi obavio tu podjelu, a kod mnogih izvedbi radi znatno više od pukog dijeljenja okretnog momenta.

Mehanički, razdjelnik pogona pričvršćen je na stražnji ili bočni dio mjenjača i pogon preuzima izravno s izlaznog vratila mjenjača. U njemu skup zupčanika ili robusan lanac koji se kreće preko lančanika prenosi pogon na drugo izlazno vratilo koje napaja prednji diferencijal, dok izvorno vratilo i dalje vodi prema stražnjoj osovini. Izvedba s lančanim prijenosom uobičajena je kod lakših SUV-ova jer je tiša i kompaktnija, dok se kod teških kamiona zbog čvrstoće daje prednost izvedbama sa zupčanicima. Mnogi razdjelnici sadrže i planetarni zupčanički sklop koji omogućuje reducirani prijenosni omjer, a uključuje se pomicanjem prstena ili vilice za uključivanje reduktorskih zupčanika.

Reducirani prijenosni omjer jedan je od najcjenjenijih doprinosa razdjelnika pogona. Množenjem okretnog momenta omjerom koji se obično kreće između otprilike 2:1 i 4:1, vozilu omogućuje da puzi preko prepreka, svladava strme uspone ili vuče teške terete pri maloj brzini bez proklizavanja spojke ili preopterećenja motora. Zbog toga se na njega oslanjaju pickup vozila, namjenski terenci i vučna vozila, a birač je obično označen položajima poput 2H, 4H i 4L.

Razdjelnici pogona znatno se razlikuju ovisno o filozofiji pogonskog sustava. Kod sustava s pogonom na sve kotače koji se uključuje po potrebi razdjelnik zaključava prednji i stražnji izlaz na istu brzinu, zbog čega se takva vozila ne smiju voziti po suhom asfaltu s uključenim pogonom na sve kotače jer osovine ne mogu izjednačiti razliku u brzini pri prolasku kroz zavoje, pa dolazi do napinjanja prijenosnog sustava. Sustavi sa stalnim pogonom na sve kotače umjesto toga unutar razdjelnika sadrže središnji diferencijal ili paket lamela koji osovinama dopušta vrtnju različitim brzinama, ali im i dalje raspodjeljuje okretni moment.

U praksi je razdjelnik pogona robusna, ali zahtjevna komponenta s aspekta održavanja. Sadrži vlastito ulje koje treba povremeno mijenjati, njegov mehanizam uključivanja može biti ručni, vakuumski ili posve elektronički, a istrošeni lanci, ležajevi ili vilice česti su uzroci kvarova kod vozila s velikom kilometražom. Njegov je rad usko vezan uz širu arhitekturu pogona na sve kotače te surađuje s prednjim i stražnjim diferencijalom, blokirajućim glavčinama te, kod naprednijih izvedbi, središnjim diferencijalom i elektroničkim sustavima kontrole trakcije koji zajedno određuju kako snaga naposljetku stiže do podloge.