Pogon na dva kotača (2WD)

Pogon na dva kotača, skraćeno 2WD, opisuje svaku izvedbu vozila u kojoj motor snagu šalje samo na dva njegova kotača, a ne na sva četiri. To je najčešća izvedba pogona kod svakodnevnih automobila i služi kao krovni pojam koji obuhvaća i prednji pogon, kod kojeg je pogonski prednji par, i stražnji pogon, kod kojeg je pogonski stražnji par. Određujuće je obilježje jednostavno to da jedna osovina pokreće vozilo dok se druga slobodno okreće.

Razlika između dviju izvedbi pogona na dva kotača znatno oblikuje ponašanje automobila. Prednji pogon smješta motor, mjenjač i pogonske kotače naprijed te automobil vuče; prostorno je učinkovit i obično stabilan i blag, što odgovara velikoj većini hatchbackova i limuzina. Stražnji pogon automobil gura odostraga, razdvajajući poslove upravljanja i pogona između dviju osovina, a daje mu se prednost kod sportskih automobila i mnogih premium modela jer omogućuje bolju raspodjelu mase i neutralniji osjećaj u vožnji.

Glavna privlačnost pogona na dva kotača leži u njegovoj jednostavnosti. Sa samo jednom pogonskom osovinom nema razdjelnika pogona, drugog diferencijala ni dodatnog kardanskog vratila, pa je sustav lakši, manje složen te jeftiniji za izradu i popravak. Ta manja masa i smanjeno trenje pogona pretvaraju se u bolju potrošnju goriva i niže troškove uporabe, zbog čega 2WD ostaje zadana opcija za uobičajenu vožnju u uvjetima koji rijetko zahtijevaju više.

Ograničenje pogona na dva kotača postaje očito čim je prianjanje oskudno. Budući da snaga ide samo na jednu osovinu, vozilo raspolaže manjom ukupnom trakcijom na mokrim, zaleđenim, snijegom prekrivenim, blatnjavim ili rastresitim podlogama te je sklonije proklizavanju pri kretanju s mjesta ili usponu u lošim uvjetima. Automobili s prednjim pogonom zimi se obično bolje snalaze od onih sa stražnjim pogonom zahvaljujući masi motora iznad pogonskih kotača, no nijedan se ne može mjeriti sa sigurnošću koju daje pogon na sva četiri.

Upravo taj jaz popunjavaju sustavi s pogonom na sve kotače, raspodjeljujući snagu na obje osovine kako bi se trakcija maksimalno povećala, ali nauštrb mase, složenosti, troška i učinkovitosti. Odabir između pogona 2WD i sustava s pogonom na sva četiri stoga je praktičan kompromis: većini vozača na asfaltiranim cestama u umjerenim klimama dobro služi lakša i gospodarnija izvedba s pogonom na dva kotača, dok oni koji se redovito suočavaju sa snijegom, vučom ili neravnim terenom mogu opravdati dodatnu opremu. U obliku koda, automobil s pogonom na dva kotača i četiri kotača piše se i kao 4x2.